Katalog izdanja

 

Broj stranica: 172
Cijena: 50,00 kn

 KRISTOVO ISCJELJENJE I NJEGOVI SVETI ZNAKOVI U MOM ŽIVOTU

Vjerujem da nema većeg Božjeg blagoslova od toga da želi koristiti neznatnog slugu kao što sam ja, budući da nisam ni pravedan niti važan, već slab i nedostatan. Zahvaljujem mu i blagoslivljam one koji će čitati ovu knjigu i održati neustrašivu vjeru.

Ovakva sila ne svjedoči o čovjekovoj osobnoj pravednosti, već o činjenici da Bog koristi nepravedno biće koje se trudi živjeti po vjeri, čistim srcem, kao svoju posudu. Božja pravednost djeluje samo kroz Krista.

Ono što Gospod traži od nas je vjera. Bez nje čovjek ne može ugoditi Bogu. Mnogi ne mogu iskusiti njegovu veliku silu kroz Krista jer sumnjaju. Sumnjati znači sebe učiniti Božjim neprijateljem i zanijekati njegovu slavu i silu, koju je u punini povjerio Isusu. Svjetovna slava ili autoritet ne mogu primiti Božju silu. Ne sumnjam da čovjek može postati silni Božji sluga, nakon što se u poniznosti liši svega što posjeduje, poput Zakeja.

Prošao sam kroz mnoga progonstva i nevolje zbog Kristovog iscjeljenja i njegovih svetih znakova. Kako bih ikada mogao zanijekati činjenicu da me Bog koristi i da me Isus pozvao da mu budem sluga? Biti čovjek vjere znači vjerovati Gospodu i poznavati Riječ, a takav čovjek neće sumnjati da Riječ, koja oživljuje mrtve, djeluje u nama. Radije bih čitavog svog života bio opremljen Božjom silom, prolazio kroz teška progonstva i patnje, smatrajući to potpunom radošću, nego bio bespomoćan i živio u udobnosti ovog svijeta.

Samo zbog milosti Gospodnje i djelovanja Duha Svetoga poznajem Gospoda i toliko sam blagoslovljen. Ovu knjigu izdajem s jednom svrhom: da svatko postane dio njegovog Tijela, da primi milost i bude blagoslovljen.

Gospod je ponizan. Bio je poput ovce određene za klanje, šutljiv pred svojim krvnicima, no u njemu se očitovala bezgranična sila. Vjerujem da ukoliko se u poniznosti podredimo, kao što je On to činio, Kristovo iscjeljenje i njegovi sveti znakovi pokazat će se na isti način.

Želim da se ova knjiga preporuči onima koji još nisu iskusili Onoga koji živi, zbog svoje koncepcijske vjere, tako da se oslone na živoga Boga Oca, Isusa Krista i djelo Svetoga Duha.

Tko može zaustaviti Kristove svjedoke? Što smrt i prijetnja predstavljaju onima koji su svoj život posvetili Gospodu?

O, Gospode!
Tvoja se obećanja nisu promijenila.
Ti, Otkupitelj koji je bio razapet prije dvije tisuće godina, koji je bio dignut iz mrtvih i koji je sjeo s desne strane Boga, pokaži svoju silu kao što si to uvijek činio.
Ostavit ću svoj život kao svjedočanstvo za Tebe, jer Te poznajem, poznajem Gospoda i vođen sam Duhom Svetim.
Neka čitatelji prime bolju vjeru i iskuse Božju ljubav i snagu kroz još veću silu.
Amen.

Ki Don Kim

Veljača, 1989.


Predgovor

Ova knjiga je moja autobiografija, moja istina, ispovijed i svjedočanstvo moje vjere. Kroz trideset godina mog kršćanskog života, Božja milost i ljubav bili su neizmjerni. Kako bih se usudio uskratiti mu svoj život, kad me pozvao unatoč mojim slabostima i grijesima, i dopustio mi da činim njegova djela? Ne živi li Bog i danas; ne drži li i danas svoja obećanja, kao što je održao Abrahamu, Izaku i Jakovu tisućama godina ranije? Bezbroj puta sam bio neposlušan, premda sam rekao da mu vjerujem. No nije li On ostavio otvorena vrata pokajanju i dao svoje milosrđe, tako da možemo ući bilo kada i bilo gdje? Gospod je moj Kralj, a Bog je moj dobri Otac.

U ovoj knjizi nema pretjerivanja. Upravo suprotno: sve je prikazano na umjeren način, naročito glede osjećaja. Da sam vještiji u pisanju, čitatelji bi bili duboko dirnuti, poput mene, i mogli bi dijeliti moje dojmove. Nažalost, ne mogu izraziti ni desetinu onoga što bih želio da svatko iskusi. Nisam ovo pisao s namjerom da se hvalim, već iz zahvalnosti Gospodu.

Ovom knjigom želim reći svojim potomcima koliko je Bog blagoslovio našu obitelj i kako me upotrijebio. Podsjetit ću ih na veliku milost Gospodnju koja je dana tisućama generacija i izazvati želju da ne bude nevjernika među njima.

Iskreno se nadam da nitko neće sumnjati u istinitost sadržaja. Potpuno sam siguran da ukoliko čovjek poznaje stvarnost ovakvih znakova i klekne pred Gospodom, i njemu će biti dana ista obećana sila milosti. Drugim riječima, ova knjiga služit će kao sredstvo onima koji žele imati bolju vjeru.

Čitav sadržaj je moje vlastito svjedočanstvo. Zahvalan sam što sam svakodnevno mogao živjeti po vjeri, a ujedno zahvaljujem i svojim suradnicima i svima koji su dio obitelji od četrdeset tisuća članova u crkvi Sung Rak.

Svakog dana molim, "Daj da mogu izliječiti deset milijuna ljudi tijekom svog života… daj mojoj vjeri mudrost, silu i znanje." Moja životna misija je da budem pastor, da propovijedam Evanđelje, izgonim zle duhove i liječim bolesne.

To je ono što Gospod želi. Želi svakome dati svoju silu, a još više onima koji je traže i koji su poslušni. Vjerujem u ono što molim, a vjerujem i u njegove odgovore. Moja je čvrsta nakana iskoristiti svu silu koja je dana mojoj duši. Tako izvršavam i ovaj posao.

Uvijek molim da moji suradnici mogu iskusiti takvu silu i sretan sam kada se iz njihovih tijela očituju isti znakovi i sila.

Knjiga je podijeljena na dva dijela. Prvi dio je moja autobiografija, svjedočanstvo, zapisi mojih iskustava vjere. Drugi dio je kronološka zbirka propovijedi koje sam propovijedao za vrijeme svojih evangelizacija i iscjeljenja. Nimalo ne sumnjam da će svatko tko vjeruje i čini točno prema mojoj knjizi, iskusiti istu silu i znakove.
Neki od ljudi koje spominjem u pričama zahtijevali su anonimnost, što nalaže i korejska tradicija. Također sam, zbog vlastita nemara, izgubio neke fotografije koje bi dodatno mogle potvrditi moja iskustva s Isusom Kristom. Isto tako, nisam priložio fotografije nekih prijašnjih kolega, budući da nisam dobio njihovo dopuštenje.
Ovu knjigu posvećujem svojoj supruzi koja je svoj život posvetila mojoj pastorskoj službi, i svetima crkve Sung Rak. Završavam ovaj predgovor u nadi da će svi sveci postati snažni.

Studeni, 1988.

Ki Dong Kim


Kako sam počeo odlaziti u crkvu

Bila je sredina studenog i imao sam devetnaest godina. Zrela zlatna polja lelujala su se čekajući srp žeteoca. "Tko sam ja? Što sam ja?" mučio sam se pokušavajući pronaći odgovor dok sam bespomoćno gledao u vedro plavo nebo.

U daljini je bio crkveni toranj, od kojeg je dolazila zvonjava. Privukao je moju pozornost i upravio sam svoje korake prema njemu. Iako se prezbiterijanska crkva nalazila stotinu metara od naše kuće, ljudi iz našeg kraja nisu odlazili u nju jer je bila liberalna i sastojala se uglavnom od izbjeglica koje su pobjegle pred sjevernokorejskom vojskom. Smatrali su da je to crkva za strance. Zbog toga sam išao do metodističke crkve, udaljene jedan kilometar. Čak i oni koji nisu bili vjernici, običavali su govoriti da ukoliko ikada krenu u crkvu, tada će to biti ova koja je starija od pedeset godina. To je, vjerojatno, bio oblik provincijskog tradicionalizma.

Zvona metodističke crkve Yesan zvučala su mi neobično radosno i jasno, i privlačila me k sebi. Crvena boja pedeset godina stare građevine izblijedjela je, a limeni krov bio je prošaran mrljama od rđe. Metalno zvono visjelo je, ne baš visoko, na zvoniku i odzvanjalo cijelom zgradom.

Još od djetinjstva sam bio jako sramežljiv. Vjerojatno sam uvijek bio malodušan zbog siromaštva svoje obitelji i za mene je pojavljivanje u javnosti bilo prava muka. Onog dana kad sam pošao u crkvu, stigao sam puno ranije, još uvijek je trajao dječji vjeronauk pa sam se neko vrijeme besciljno muvao oko crkve. Ispred stare crkvene zgrade gradila se nova kamena crkva. Zid je bio visok oko dva metra, a drveni prozorski okviri bili su prekriveni debelom prašinom. Gradnja je sporo napredovala i u potpunosti ovisila o malim dragovoljnim prilozima. Po dvorištu su se vidjele hrpice pijeska i kamenja.

Bilo je dosadno čekati da počne bogoštovlje, a i bojao sam se izrugivanja seoskih prolaznika. Počeo sam čistiti crkveno dvorište. Želio sam Bogu, ako je uopće živ, postaviti pitanja o sebi, ali nisam bio odlučio redovito dolaziti. Da mi Bog tada nije progovorio, pitam se bih li ikada saznao vrijednost svog života u ovome svijetu i bih li uopće bio živ danas.

Konačno su se stariji počeli okupljati dok su djeca odlazila. Prvi puta sam pozdravio pastora. Budući da smo živjeli u istom malom mjestu, poznavali smo se, ali nikada nismo razgovarali. Službeno sam se predstavio. U meni se javila želja da idem u ovu crkvu. Nevoljko sam pogledao to milosrdno lice svojim tamnim, suncem opaljenim licem, koje je bilo preplavljeno gorčinom i siromaštvom. Pastor koji je služio u toj staroj seoskoj crkvi zvao se Oh, Kyung Rin. Bio mi je vjerna slika pastora i do današnjeg dana ga poštujem i divim mu se kao svom životnom učitelju.

Pastor me doveo do jednog mjesta u prvom redu. Prva propovijed koju sam čuo bila je na temu Ribari ljudi. Budući da ništa nisam znao i da nikada u životu nisam čuo propovijed, naravno da nisam bio naročito impresioniran. Sjećam je se samo zato jer je to bila prva propovijed koju sam ikada čuo. To je bio početak mojeg putovanja u službi Gospoda.

Sljedećeg dana čuo sam za sastanak koji se održavao u susjednoj prezbiterijanskoj crkvi. Otišao sam i prvi puta sudjelovao na nečemu takvome. Evangelizator je bio nizak čovjek, mršava lica, a smeđe ga je odijelo činilo još nižim. No zajednica kao da je bila obuzeta njegovim smirenim i ozbiljnim načinom propovijedanja. Njegove su se oči sjajile, a kad je viknuo, "Pokaj se!" činilo se da zna sve o mojim grijesima. Zvao se Kim, Hyung Tai. Rekli su mi da je to bila njegova prva evangelizacija u mom rodnom mjestu Yesan nakon kratkog boravka na Sam Kak planini molitve.

Njegova poruka pokajanja probadala je i srce i um, i bila je toliko oštra da sam se čak i ja, koji sam tek počeo dolaziti, odlučio pokajati zbog nečeg. U tom je trenutku prestao govoriti, pokazao prstom prema meni i upitao, "Koliko dugo dolaziš u ovu crkvu?" "Jučer sam došao prvi put, a danas drugi put. Ovo je moja prva evangelizacija."

Tada je rekao zajednici: "Božja naklonost je nad ovim mladim čovjekom. Bolje je prihvatiti milost kada si mlad." Čitava je zajednica pogledala prema meni, a moje lice i uši pocrvenjele su od nelagode, ali ipak sam bio prilično dirnut. Zapravo nisam znao što je milost, nego sam jednostavno bio zahvalan za ono što je evangelizator rekao.
Te večeri počeo sam se moliti i kajati sve do sljedećeg jutra da bih mogao primiti milost, iako nisam imao pojma kako to učiniti. Uvijek iznova bih se kajao zato što sam grešnik.

Bol je došla kasnije; mučilo me panično poimanje činjenice da sam grešnik. "JA SAM GREŠNIK!" Prvi put sam imao takvo strašno iskustvo. Ni na koji način nisam mogao zaustaviti osjećaj krivice koji me preplavio zbog stvari prema kojima sam ranije bio ravnodušan ili ih se samo malo sramio. Nakon druge noći provedene u molitvi, nisam mogao ništa drugo nego pozvati evangelizatora, reći mu o svom stanju i zamoliti ga da mi pomogne. Molio je otprilike jednu minutu i rekao, "Mladiću, Gospod ti je oprostio grijehe. Ne brini više, nego se raduj!"

Kada sam čuo što je rekao, moje srce je preplavila radost i zahvalnost! Rekao sam, "Hvala vam!", i kleknuo ispred propovjedaonice neprestano ponavljajući, "Gospode, hvala ti!" Nisam mogao prestati govoriti. Odjednom se nešto čudno dogodilo s mojim ustima. Imao sam osjećaj da mi se jezik okrenuo jer iz mojih su usta počeli bujicom izlaziti zvukovi koje nisam mogao razumjeti. Bez oklijevanja, počeo sam moliti, "Gospode, ako to dolazi od tebe, ne marim ako mi i brada otpadne, nastavi cijeli dan!" U glavi sam bio priseban i pribran, ali čitavo moje tijelo kao da je bilo u vatri, a zvukovi iz mojih usta postupno su se promijenili u neku vrstu artikuliranog jezika. Mislim da sam u takvom stanju bio gotovo osam sati, kada se pojavila vizija.

Anđeli su silazili i uzlazili gore-dolje nad propovjedaonicom, zatim su se pojavile planine i polja, uvijek iznova požnjevena polja, a zatim ponovno anđeli u pokretu. U tom sam trenutku otvorio oči jer sve mi se to činilo čudnim, no bez obzira na to jesam li gledao ili žmirio, prizor je bio isti. Moja je molitva toga dana trajala devet sati.

Uvečer, evangelizator je započeo svoju propovijed rekavši, "Ovaj mladić je maloprije govorio u jezicima. Kada Sveti Duh siđe na vas i vi ćete poput njega govoriti u jezicima." Zatim je citirao nekoliko ulomaka iz Pisma. Bio sam preplavljen beskrajnom radošću i zahvalnošću, kao da se sve potpuno promijenilo. "Iskazati takvu preveliku milost jadnom seoskom mladiću kakav sam ja..."

Drugi veliki šok doživio sam kada sam shvatio da o milosti koju sam doživio piše u Bibliji. I tako sam, kada je završila evangelizacija, zamolio jednog od starješina da mi na tjedan dana posudi svoju Bibliju. "Ako čitaš Bibliju, počni od Postanka." Poslušao sam njegov savjet i sljedećeg sam tjedna ponovno pročitao cijelu Bibliju, posudivši je od nekog drugog, i tako iz tjedna u tjedan.

U samo jednoj godini sam četrdeset i dva puta pročitao Bibliju, odnosno sedamdeset i pet puta prije nego sam postao član crkve. Nisam propustio ni jedan jutarnji molitveni sastanak u metodističkoj crkvi i svaki dan sam čistio crkvenu zgradu. Nerijetko bih, vraćajući se kući, stao kod prezbiterijanske crkve da još molim. Često sam imao vizije, ali nisam ih uvijek pokušavao protumačiti.


Prvi put iscjeljujem

Kad sam se jedne subote vratio kući s ranojutarnjeg molitvenog sastanka, čekala me jedna žena. Rekla je, "Moja mala djevojčica ima ozbiljnu bolest. Svaki dan iz nje treba izići 200cl vode. Ima samo dvije godine i premala je da bi trpjela tolike boli. Još smo više obeshrabreni jer liječnik misli da je njezin slučaj beznadan. Ali danas kad sam se molila, Gospod mi se ukazao i rekao, "Pozovi Ki Dong Kima u svoju kuću.

On sada moli na planini, ali vratit će se danas poslijepodne. Traži od njega da izliječi tvoju kćer. Upotrijebit ću ga kao slugu koji će iscjeljivati bolesne u moje ime."
Vjerovao sam da je doista imala viziju i da joj je Gospod govorio, ali nisam znao kako nekoga izliječiti jer dotad se nisam molio za bolesne niti sam primio kakvo otkrivenje. Znao sam jedino da je Isus ozdravljao slijepe dok je hodao zemljom i sjetio sam se 17. i 18. retka 16. poglavlja u Markovom Evanđelju, "Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove, na bolesnike stavljat će ruke i oni će ozdravljati."

Ova žena je bila bogata, dobro obrazovana i vrlo lijepa, a živjela je nedaleko moje kuće. U sobi se dijete borilo za zrak. Njezino lice je bilo blijedo, kao bez krvi. Čak je i meni situacija izgledala beznadno. Isprva sam se tiho molio Gospodu, "Gospode, daj mi da razumijem da ćeš me upotrijebiti da liječim bolesne, kako si rekao ovoj gospođi. Nikad do sad nisam nikoga izliječio."

U tom trenutku vidio sam sebe kako stojim u bijeloj haljini pred Gospodom. Ohrabren, dodirnuo sam dijete i molio žarko i iskreno, svim srcem, nekoliko puta za redom, "Gospode, neka se tvoji znakovi ukažu ovom djetetu. Molim te uslišaj moju molitvu, to je sve što želim!"

Nakon toga sam otvorio oči… i dijete isto. Gledala je u mene, a oči su joj sjajile. Diveći se, zahvalio sam Gospodu i nastavio to činiti na putu kući, "Gospode, hvala ti što si odgovorio na moju molitvu."

Sljedećeg jutra posjetila me ta žena, vraćajući se s djetetom iz bolnice. "Liječnik je bio toliko iznenađen kada je vidio da se moje dijete oporavilo, da je rekao da je to čudo, nije znao što drugo reći." Tako je rekla. Dijete se počelo osjećati bolje kada sam završio s molitvom, a bilo je potpuno izliječeno kad su stigli u bolnicu. Dijete koje je trpjelo bolove i bilo tri mjeseca na bolničkoj njezi, bilo je izliječeno preko noći!
Još sam nešto analizirao.

Molitva koju sam mjesec dana molio u želji da sudjelujem na evangelizaciji na planini, doista je došla do Boga. Jedan jedini dan koji sam mogao sudjelovati bio je odgovor na molitvu. Možda odgovor nije bio onakav kakav sam očekivao, ali molitva je bila odgovorena. Čovjek mora vjerovati da je njegova molitva uvijek uslišana. Od tada nikada nisam sumnjao u moć molitve. Nikada nisam sumnjao da će moja molitva doći do Boga, čak i ako odgovor ne bude onakav kakav sam tražio. Nije li nam to već obećano u Bibliji?

"I što god zamolite u moje ime učinit ću da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti." (Ivan 14:13-14)
Nekoliko mjeseci kasnije, jedna čitava obitelj u našem kraju umirala je od tifusne groznice. Na jutarnjem molitvenom sastanku, đakonica me pozvala da odem s njom da im pomognemo. Kada smo stigli, otkrili smo da je Centar za javno zdravstvo ogradio kuću trakama s natpisom karantena, kao upozorenje svakome tko bi se približio. Nikoga nije bilo u blizini pa smo ignorirali upozorenje i ušli unutra. Svih petero članova obitelji ležalo je pokriveno dekama, a dvoje je izgledalo kao da su u kritičnom stanju. Neko sam vrijeme molio u sebi, "Gospode, ako si me odabrao da bi liječio bolesne, pokaži danas svoje znakove ovoj obitelji."

Zatim sam stavio ruku na čelo svakoga od njih i molio. Na moje čuđenje i divljenje, jedan za drugim bi skočili na noge i vikali da su potpuno izliječeni. Oni koje još nisam bio dotaknuo ležali su, ali čim sam stavio ruke na njih, odmah su ustali, bacajući sa sebe deke kojima su bili pokriveni. Dotada nikada nisam vidio niti čuo za takvu vrstu znakova. O tome sam jedino čitao u Bibliji. Sada kad su ta biblijska iskustva bila moja, činilo mi se da živim u drukčijem svijetu. Otada uvijek zahvaljujem Bogu kada se povremeno sjetim tog znaka koji mi se činio poput sna, iako sam hodao širom otvorenih očiju. Kadgod sam hodao, uvijek sam molio.

Ostatak čitajte u ovoj nevjerojatnoj knjizi
NEKA SE SVETE IMENA TVOJA

Mnoge su knjige napisane o različitim imenima Božjim. Većina njih teološka su djela koja istražuju najdublji teološki smisao svakog imena Božjeg. Iscrpna su i pokrivaju dvadeset tri složena imena Božja koja su pronađena u Pismu, kao i više od četrdeset složenih imena Jahvinih.

Pišući knjigu Neka se svete imena tvoja, odlučio sam da neću govoriti o svakom imenu Božjem. A nisam htio proučavati ni svaku teološku nijansu imena koja sam pokrio. Naprotiv, u istraživanju tog predmeta moja je namjera bila da imenima Božjim steknem spoznaju u svome srcu. Htio sam imati osobno otkrivenje o njegovim imenima da bih njihovo puno značenje primjenjivao ne samo kao puko teološko znanje, već u svom svakodnevnom hodanju s njim.

Vidite, svako ime Božje otkriva određenu odliku naravi i osobnosti našega Gospodina prema svom narodu. Dok sam istraživao Pismo, otkrio sam da je Bog ta imena svome narodu otkrio tek kad ga je trebao – u trenucima najdubljih kriza. Shvatio sam daje to upravo ono kako bih i ja htio naučiti kakva je narav moga Gospodina – upoznati njegovo srce prema nama, svome narodu, u našim najočajnijim razdobljima. Zbog toga, na ovim sam stranicama odlučio proučavati imena Božja koja su bila povezna s mojim vlastitim razdobljima testiranja i kriza.

Jednostavno rečeno, ova je knjiga za svakog povrijeđenog vjernika kojemu su potrebni sigurnost i nada u razdobljima njegovih kušnji. Po mome mišljenju, to uključuje svakoga odanog slugu Isusa Krista. Pismo čini sasvim jasnim da ćemo zbog našega pripadanja Gospodinu biti provedeni kroz oganj. A to je upravo razlog zašto Bog na prvome mjestu otkriva svoja imena svome narodu – da bi im donio ohrabrenje, nadu i život. Isto tako vjerujem da ćete i vi, dok budete čitali ovu knjigu, u nekoj točki naći posebnu riječ ohrabrenja.

Zašto je za nas važno znati ta imena Božja? Evo nekoliko razloga koja nam daje Biblija:
- Psalmist govori da kroz poznavanje njegova imena primamo Božje izbavljenje: “Pomoć je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju” (Ps 124,8). “Izbavit ću ga… jer poznaje ime moje” (Ps 91,14). “Snašla me muka i tjeskoba. Tada zazvah ime Jahvino… u nevolji bijah, on me izbavi” (Ps 116,3.4.6).

- Izaija piše da nas Bog čuva kad se pouzdajemo u njegovo ime. “Tko god se od vas Jahve boji, nek posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga svog osloni” (Iz 50,10).

U stvarnosti, Bog ima samo jedno ime. U Bibliji on sam sebe naziva velikim Ja jesam. “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: 'Ovako kaži Izraelcima: Ja jesam posla me k vama'” (Izl 3,14).

Što je Gospodin mislio kad je rekao daje njegovo ime Ja jesam? On nam govori da je on Vječni – Bog bez početka i bez kraja. On je uvijek bio, upravo je sada i uvijek će biti. I, kao što je objasnio Mojsiju: “Ja sam što god trebaš bilo kada u svom životu. To je moja narav – da ti budem što god ti je potrebno u bilo koje vrijeme. Moje je ime Ja jesam. Želim da to moj narod upamti.”

Iako je Ja jesam samo ime Božje, stari Hebreji upotrebljavali su nekoliko drugih imena da bi opisali da bi opisali njegovu narav i karakter. Često je narod sva ta imena nazivao “imenima Božjim”, ali u stvari, ona su izraz onoga tko je i kakav je naš Gospodin.
Važno je znati da zapravo vrlo malo znamo o nekoj osobi, iako možda znamo njezino ime. Tako je i s Bogom. Možemo upamtiti sva različita imena Gospodnja, a ipak znati samo minimum onoga tko je on u stvari. Vjerujem da je upravo to razlog zašto je on svoja imena otkrio Izraelu u vrijeme njihove kušnje i krize. On je htio da nauče svaki vid njegove nježne prirode prema njima, posebno kad su bili suočeni s teškim razdobljima.
Zar nas i naša djeca ne upoznaju najbolje upravo tada? Kad god mi se obraća moje četvero djece, to nije samo zbog moga imena. Obraćaju mi se zbog moje naravi i karaktera – zbog stvari koje su kroz svoja iskustva naučili sa mnom.

Na sreću, godinama sam im bio dobar otac – s ljubavlju sam se radovao s njima, strpljiv u njihovim neuspjesima, na raspolaganju im u svako doba, nudeći im savjet i ispunjavajući njihove potrebe. A kako su godine prolazile i oni su rasli, njihova se spoznaja o meni na taj način povećavala. Dakako, određene osnovne stvari govore da sam bio dobar otac. Jedna od njih je da sam se ponašao kao zaštitnik i brigovoditelj. Svaki brižan otac čini sve najbolje da svojoj djeci osigura hranu, odjeću i krov nad glavom. Međutim, osiguranje tih bitnih stvari osnovna je dužnost svakog oca. A poput svakoga dobrog oca, i ja želim da taj odnos s mojom djecom ide i iznad toga. Želim da me zapravo poznaju po mom brižnom srcu prema njima.

Kad bi netko pitao moju djecu: “Tko je vaš otac i kakav je?” uvrijedio bih se kad bi neko od njih odgovorilo samo neke osnovne stvari: “Zove se David Wilkerson. Živi u New Yorku i pastor je crkve na Times Squareu. Dok sam rastao, davao mi je krov nad glavom i hranu na stol. Dobro se brinuo za mene.”

To ništa ne govori o mom odnosu s mojom djecom. Kad bi dodali i ovo: ”Bio je i dobar otac”, to još uvijek ne bi obuhvatilo ono što sam se nadao da jesam u svom odnosu s njima.

Međutim, žalosno je da je to sve što mnogi kršćani mogu reći o svom Gospodinu. Povremeno nas ljudi koji ne vjeruju pitaju: “Kažeš da poznaješ Boga. Reci mi, tko je on i kakav je?” Često je sve što neki kršćani mogu odgovoriti ovo: “On je velik Ja jesam. On vlada nebom i zemljom i sjedi na svom prijestolju u slavi.” Ali to ništa ne govori o odnosu našeg nebeskog Oca s nama.

Vjerujem da naša tjelesna djeca uglavnom dolaze do spoznaje naše naravi i karaktera u našem ponašanju prema njima tijekom njihovih kriznih razdoblja. Kad su usred boli, trpljenja i potreba, prepoznaju našu duboku brigu i skrb za njih. Dok su moja djeca rasla, nisam ih trebao učiti kakav sam. Nikada im nisam trebao reći: “Ja sam vaš otac – strpljiv, ljubazan, pun milosrđa i dobrote prema vama. Imam nježno srce za vas i uvijek sam vam spreman oprostiti.” Bilo bi smiješno da se tako izjašnjavam. Zašto? Moja su djeca učila o mojoj ljubavi za njih tijekom svojih kriza. A sada, kad su odrasli iu braku te imaju svoju vlastitu djecu, moji me sinovi i kćeri upoznavaju kroz sasvim nova iskustva. Sada čak i više uče o meni kroz moje stavove i djela prema njima u ovo novo vrijeme potrebe u njihovom životu.

A tako je i s nama u upoznavanju našega nebeskog Oca. Sve od vremena Adama pa do Kristova križa, Gospodin je svome narodu davao uvijek sve veće otkrivenje svoga karaktera. No on to nije činio najvešćujući im jednostavno tko je on. Abrahamu ili Mojsiju nije se pokušao otkriti pukim navješćivanjem: “Sljedeća imena opisuju moju prirodu: El Elohim, El Šadaj, El Olam, Jahve Jire, Jahve Rafa, Jahve Nisi, Jahve Sebaot, Jahve Mekadeš, Jahve Šalom, Jahve Sidkenu, Jahve Make, Jahve Šama, itd. Ididte i naučite ih te ćete otkriti tko sam ja.”

Ti hebrejski izrazi opisuju čudnovata blaženstva i bogatstva koja su sadržana uimenu našega Gospodina. Međutim, te vidove svoje prirode Bog zapravo otkriva svome narodu čineći za njega ono kakvim se proglasio da će biti. On vidi potrebu svoje djece i unaprijed vidi strategiju neprijatelja protiv njih te nadnaravno posreduje za njih.

Dok čitate ovu knjigu, molim vas, polako, odlučno i sa srcem upoznajte svoga nebeskog Oca. Ne morate upamtiti sva ta sveta imena u njihovom hebrejskom obliku. Primjerice, umjesto da upamtite Božje ime Jahve Sebaot, jednostavno naučite da je on Gospodin nad Vojskama. Naučite značenja njihovih imena na svom jeziku i upamtite ih.

Predlažem vam da odjednom pročitate samo jedno poglavlje. Držite tu knjigu na svom noćnom ormariću i pročitajte jedno poglavlje svake večeri. Zatim kad završite, vratite se na poglavlja koja su vam poslužila u vašoj potrebi. Dok ponovno čitate ta poglavlja, tražite Duha Svetoga da vas podsjeti na mnoge vidove nebeske pomoći koju vam je Bog dao u vrijeme vaših potreba. Zatim tražite Duha da izgradi u vama istinsku spoznaju srca o Ja jesam – Bogu koji je sve što vam je potrebno, u svakom trenutku.
 

Broj stranica: 260
Cijena: 35,00 kn

Broj stranica: 200
Cijena: 45,00 kn

 POBJEDA NAD TAMOM

Da bi bio potpuno slobodan od svoje prošlosti, moraš najprije spoznati tko si u Kristu. To je temelj kršćanske zrelosti. Ova knjiga govori o temeljnim pitanjima zrelosti u Kristu. Doznat ćeš tko si u Kristu i kako živjeti vjerom. Otkrit ćeš kako hodati po Duhu i kako osjećati Njegovo vodstvo. Želiš li se oduprijeti prijevarnim duhovima koji te žele odvući, osnovna stvar je život ispunjen Duhom.

U ovoj ćeš knjizi otkriti i prirodu bitke za tvoj um i naučiti zašto on mora biti preoblikovan da bi ti mogao duhovno rasti. Dobit ćeš uvid u način kako trebaš rukovoditi osjećajima kako bi po vjeri i oproštenju bio oslobođen emocionalnih trauma svoje prošlosti.

"Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi" To je Isusovo obećanje tebi - obećanje pobjedničkog življenja. Ali što te sprečava da zaista hodaš u radosti Gospodinovoj? Svakodnevno nas napadaju sile tame. Ali, kao što dr. Neil Anderson pokazuje u Pobjedi nad tamom, ti možeš imati snagu kojom ćeš ih pobijediti. Snaga dolazi od spoznaje tko si u Kristu.

U Pobjedi nad tamom naučit ćeš kako:
- shvatiti snagu svoje osobnosti u Kristu
- osloboditi se tereta svoje prošlosti
- čvrsto stajati protiv duhovnih sila ovoga svijeta
- pobijediti u bitci za svoj um
- postati onako duhovan kako želiš biti

"Vrlo potrebna knjiga za svakoga tko čezne za duhovnim rastom - i još više, radošću duhovne pobjede - u ovome svijetu."
ON LOMI OKOVE

Jesi li ti jedan od onih kršćana koji žive u tihom beznađu ropstva strahu, bijesu, depresiji, navikama koje ne možeš slomiti, mislima ili unutrašnjim glasovima koje ne možeš osujetiti, ili grešnoj navici koju ne možeš izbjeći? Ne tvrdim da je svaki duhovni problem rezultat direktne demonske aktivnosti. Ali možeš biti u ropstvu jer si previdio ili zanijekao realnost demonskih sila koje su na djelu u današnjem svijetu.

Tvoja baština u Kristu je potpuna sloboda koju On obećava u Pismu, kao što je dokazano u svjedočanstvima mnogih o kojima ćete čitati na stranicama ove knjige. Dopusti mi da te predstavim onome koji je već nadvladao tamu i osigurao tvoju slobodu: Isusu Krist Osloboditelju!

Osjećaš li se zarobljenim?

Našao si se zabravljen u navikama s kojima ne možeš prekinuti. Ti si kršćanin a takve se stvari kršćanima ne događaju - ili su ti tako rekli.
Imaš priliku biti slobodan!

Biblija nas uvijek iznova upozorava kako će se svi kršćani boriti protiv Sotone. Sve dok je sukob stvaran, takvi su i odgovori. Ova biblijski utemeljena knjiga podsjeća nas kako naša borba obuhvaća više od grješnih žudnji i psiholoških poremećaja: dr. Anderson nas uvodi u Božje praktične načine i proviđenja za pobjedu.

Broj stranica: 224
Cijena: 50,00 kn

Broj stranica: 240
Cijena: 80,00 kn

 12 KORAKA KROZ BIBLIJU

Dvanaest koraka kroz Bibliju je knjiga koja je nastala da bi vam dala jasan pregled Svetoga pisma, tj. Biblije. Namijenjena je svima koji žele razumjeti središnju poruku Biblije, od njezina početka, pa sve do njezina kraja. Koraci se mogu koristiti u kućnim grupama, nedjeljnim školama, osobnim ili zajedničkim proučavanjima, ili u bilo kojim drugim oblicima proučavanja koja imaju za cilj upoznati ono što nam Bog želi poručiti kroz svoju riječ.

Koraci predstavljaju ključne odlomke u Bibliji, koji razvijaju njenu glavnu poruku. Na primjer, da bi čovjek prešao s jedne strane na drugu stranu ulice, on treba poduzeti određene korake koji će ga dovesti na željeno mjesto. Isto je i s proučavanjem Biblije. Koraci o kojima govorim su životni koraci koji vode kroz središnju poruku Biblije, od Postanka do Otkrivenja. Oni će vam pomoći da jasno uočite Božji naum i plan za vaše živote.

Uvjeren sam da ljudi mogu najviše naučiti kada nauče nešto o cjelini onoga što proučavaju, tj. kada dobiju jasan pregled.

Proučavanje pregleda. Dvanaest koraka kroz Bibliju osmišljeni su da osvijetle glavne ulice i ključna mjesta Božje riječi, od Postanka do Otkrivenja. Možda je bilo trenutaka kada ste proučavali Bibliju i osjećali se izgubljenima, kada ste samo kružili oko teme, bez da ikada točno shvatite njezin smisao i cilj. Možda ste osjećali da je Biblija preteška i nepristupačna. Možda vas je to iživciralo. Ako je to sve makar i djelomice istina, ova knjiga pomoći će vam u snalaženju kroz Sveto pismo. Još više, počet ćete uživati čitajući je i uviđati sve više i više koliko mnogo ona može promijeniti vaš život na bolje.
Temelji kršćanskog života
JAHVE BOG SVEMOGUĆI
Radna bilježnica uz knjigu 12 KORAKA KROZ BIBLIJU

Sedam lekcija koju možeš naći u Temeljima kršćanskog života - JAHVE BOG SVEMOGUĆI - pružaju učeniku Isusa Krista temeljne Biblijske istine koje vode vječnom i izobilnom životu. Radna bilježnica predviđena je da pomogne kršćaninu u njegovom osobnom uzrastu i da pruži praktični materijal za pomoć drugima. Koristi radnu bilježnicu kao materijal za skupno proučavanje Biblije, kućne grupe, na vjeronauku, poučavanje drugog ili osobnu pouku.

Knjiga Djela apostolskih rabi nekoliko riječi kad govori o onima koji su primili dar spasenja.
Dva puta knjiga Djela apostolskih o Božjemu narodu govori kao o kršćanima; tri puta ih naziva sljedbenicima, trinaest puta rabi riječ vjernici, dok tridesetak puta knjiga Djela apostolskih o Božjemu narodu govori kao o učenicima Isusa Krista. Poput Petra i Ivana, i ja sam čuo Isusov poziv kad je rekao: “Hajdete za mnom” (Mt 4,18-22). Nisam napustio studij ili posao, ali sam ipak vrlo stvarno ostavio lađicu i mreže i postao Učenik Isusa Krista.

Ljudi su i u Isusovo vrijeme imali vrlo visoka očekivanja od onih koji su se nazivali učenicima. U izvornom jeziku riječ učenik označava “onoga koji uči ili studira”. Međutim, novozavjetnu riječ za učenika ne smijemo brkati sa suvremenim značenjem riječi “student”. Student može sjediti u klupi dok je njegov um kilometrima daleko. Učenik je u Isusovo vrijeme bio u potpunosti posvećen nasljedovanju svojega učitelja i učenju od njega.

On nije jednostavno na kraju semestra polagao ispit. Pravi je učenik usvajao mišljenje i praksu svog učitelja (Iv 8,32-32; 13,34-35; 15,7-8).

Broj stranica: 84
Cijena: 20,00 kn

Broj stranica: 260
Cijena: 50,00 kn

 POVIJEST HRVATSKE PROTESTANTSKE KNJIŽEVNOSTI ZA REFORMACIJE

Knjigu Povijest hrvatske protestantske književnosti Franje Bučara izdala je Matica hrvatska 1910. g. kao vrijedan prilog proučavanju hrvatske književne povijesti, te ju je uvrstila u nekad veoma cijenjenu zbirku “Crtice iz hrvatske književnosti”. Knjigu je opremio Ljubo Babić, te je ona ukrašena brojnim vrlo kvalitetnim ilustracijama (slikama). Književna kritika dobro je dočekala ovu knjigu te su u njoj s pohvalama pisali u Hrvatskoj N. Andrić i J. Kožarić, u Sloveniji F. Kidrič i F. Ilešić i drugi. Za njom su posezali svi oni koji su pisali o tome važnom razdoblju hrvatske kulturne povijesti i književnosti. Bučarova knjiga, naime, obiluje pouzdanim podatcima i odmjerenim sudovima.

Bučarova knjiga o povijesti hrvatske protestantske književnosti plod je dotadašnjega proučavanja hrvatskog protestantskog pokreta i s njim povezane književne djelatnosti (I. Kostrenčić), ali i autorova arhivskog proučavanja i istraživanja, koja je on nastavio i nakon što je knjiga bila objavljena. Ona je danas ne samo temeljna obavijest o važnom razdoblju naše književnosti i kulture, kojemu danas prilazimo bez predrasuda, nego je i spomen na vrijednoga i samozatajnoga književnoga povjesničara, Franju Bučara.
dr. Josip Bratulić
JONI

Ovo je zaista nezaboravna priča o sedamnaestogodišnjoj djevojci koja je priliko ronjenja slomila vrat i ostala oduzetih ruku i nogu. Doima se kao priča, a ipak je stvarni doživljaj, njen životopis, a opisan je samo jedan dio života – doduše vrlo dramatičan i prijelomni.
Iako je ovo svjedočanstvo o vrlo mučnim doživljajima, knjiga odiše nekom mladenačkom vedrinom osobe koja, istina, zapada u tjelesne i duševne teškoće, ali nekako nalazi puta da se izdigne iznad svih teškoća i u vjeri u Boga nađe stvaralačka rješenja za svoj prikraćeni život. Po toj zrelosti ova knjiga je za svakoga, ali obzirom da su ovo doživljaji jedne mlade djevojke, knjiga je izuzetno štivo za mlade.

Ovaj događaj je njenom životu stvorio mnoge teškoće, porušio planove za školovanje i brak, ali nije zaustavio njen put do sazrijevanja. Postala je zavisna od okoline, ali se njeni roditelji malo spominju. Uz pomoć prijatelja i kroz osobna traženja došla je do prave zrelosti.

Posebna dragocjenost ove knjige je iskrenost kojom su opisane sumnje, traženja, razočarenja, radosti, sklonosti i sve to doprinosi da se knjiga čita “na dašak”. Neki odjeljci su dublji, nego što bi se to moglo očekivati i zaslužuju da se na njih ponovo vraćamo, a knjigu preporučimo ili poklonimo nekome.

Broj stranica: 176
Cijena: 30,00 kn

Broj stranica: 232
Cijena: 35,00 kn

 SKROVIŠTE

U knjizi Skrovište jedna nizozemska kršćanka iz grada Haarlema iznosi umjetničkom prozom svoje odrastanje u brojnoj obitelji pobožnog urara, uz obiteljsko čitanje Svetog pisma. Kad su 14. svibnja 1940. trupe ondašnje Njemačke okupirale Nizozemsku te uspostavile vlast koja im je trebala pomagati, između ostaloga, i u deportiranje nevinih Židova, ova hrabra kršćanka otvorila je sklonište za Židove u roditeljskoj kući.

Uz bezbrojne opasnosti za sebe i svoje suradnike, među koje se ubrajao i njezin ostarjeli otac te dvije sestre i brat, uspjela je u tri godine spasiti od smrtne opasnosti stotine nevinih Židova koji su samo zbog svoje nacionalnosti bili osuđeni na okrutno istrebljenje. Kad su 22. veljače 1944. nacistički policajci upali u kuću te nju, oca i sestru odveli u zatvor, najveća joj je radost bila što nisu pronašli skupinu Židova, na vrijeme skrivenu u kućnom skloništu. U zatvoru joj je ubrzo umro otac, a kasnije i sestra Betsie.

Nju i tisuće drugih zatvorenica od očaja je spasila prokrijumčarena Biblija, koju su čitale na nizozemskom, a druge zatvorenice simultano su prevodile na njemački, francuski i druge jezike. Preživjevši strahote koncentracionog logora, poslije rata otvorila je ustanovu za duhovno i tjelesno liječenje žrtava nacističkog progona, ali je posebnom zadaćom smatrala motivirati Nizozemce koji su trpjeli po njemačkim zatvorima na pomirenje s Nizozemcima koji su sluganski surađivali s njemačkim vlastima za petogodišnje okupacije.

Od srca preporučujem ovi knjigu čitateljima naše zemlje, koji zajedno sa mnom uviđaju da u našoj zemlji neće biti trajnog i pravednog mira ako se pojedinci i skupine različite religiozne i nacionalne pripadnosti istinski ne pomire.
Vinko kardinal Puljić, nadbiskup sarajevski
SAVEZ

Ova knjiga sadrži INDUKTIVNO PROUČAVANJE KOJE ĆE VAM POMOĆI U RAZUMIJEVANJU BOŽJE RIJEČI, ISCIJELITI DUŠU I DATI SMJER VAŠEMU ŽIVOTU.
Razumijevanje Božjeg Saveza je poput pronalaženja izgubljenog dijela slagalice koji povezuje cjelokupnu sliku. Počinak, radost i pobjeda pripada vjernicima koji istinski poznaju Boga kao Boga koji poštuje Savez.
Ovaj tečaj sadrži 11 lekcija za proučavanje tijekom 12 tjedana.

Broj stranica: 124
Cijena: 35,00

Broj stranica: 200
Cijena: 35,00 kn

 KLASIČNO KRŠĆANSTVO

Pozabavite li se religioznošću i kršćanstvom, shvatit ćete koliko su te dvije stvari različite. Od prve je malo što dosadnije, a od drugoga nema ičeg uzbudljivijeg. No većina među njima ne vidi razliku. Mnogo nas je, pa ček i previše, koji pokušavamo živjeti život kakav nemamo. Svu snagu, energiju i radost Duha Svetoga nadomještavamo nekim svojim plemenitim ciljevima. A tako, priznat ćete, nalikujemo svjetiljkama bez petroleja, penkalima bez tinte i vozilima bez goriva. Zbunjeni smo vlastitom nemoći i zato tražimo nešto što će nam dati svrhu. Zašto je tome tako.

Bog je stvorio čovjeka tako da je prisutnost Stvoritelja u Njegovom stvorenju nezamjenjiva. Krist je dao sebe za nas da bi dao sebe nama. Zato Njegova prisutnost vraća Boga u čovjeka. On je došao kako bi dobili život, i to ne bilo kakav, već Božji život.
Doduše puno nas je koji imamo život, a taj život ne živimo. Takvi od nas su prišli i zahvaliti Kristu na onome što je učinio, ali ipak nisu zaživjeli u Njegovoj snazi. Našli su se na duhovno brisanom prostoru; praznini između Isusa koji “je bio” i Isusa koji “će biti”. Pokušavajući živjeti život kakav samo On može živjeti u njima i kroz njih moleći za ono što u Kristu već imaju.

Bob George obraća se onima koji nastoje živjeti život koji ustvari nemaju te onima koji imaju život, ali ga ne žive. Pred Vama su stranice ispunjene piščevim osobnim iskustvom te iskustvom osoba koje su potražile njegov savjet. Ova će Vam knjiga pomoći da shvatite stvari o kojima (do sada) možda niste razmišljali. Uvjeren sam da će mnogi na ovim stranicama naći u Gospodinu Isusu Kristu odgovor na sve svoje potrebe.
Alpha tečaj Tečaj za svakog tko želi biti bolje upoznat s kršćanstvom i biblijskim istinama te stečeno znanje prenijeti drugima. Uključite se i Vi u Alpha tečaj!
10 koraka Knjige za sve one koji žele dublje istražiti Bibliju i kršćanstvo.
BOŽIĆNE PRIČE KOJE POKREĆU SRCA

Ova knjiga poziva vas da otvorite svoju kuću i srce za susret s Bogom i ljudima.
Dok sam skupljala priče, pronašla sam mnoga draga božićna sjećanja, a između njih i ona koja su bila prožeta žalošću duboko ranjenih ljudi. Ipak, vjerujem da će ovi događaji mnoge ohrabriti.

Neki će vas događaji nasmijati, a neki možda izazvati suze u vašim očima. Naći ćete i dobrih ideja kako uspješno pripremiti nezaboravna obiteljska slavlja ili ona za prijatelje i goste. Većina priča bila je najprije objavljena u njemačkom izdanju kršćanskoga časopisa za žene “Lydia”. Moja sestra Elisabeth Mittelstädt kao urednica časopisa “Lydia” sakupila je priče u božićnoj knjizi koja je u Njemačkoj postala pravi hit.

Smatrale smo stoga da je ovu knjigu vrijedno prevesti i na hrvatski. Elisabeth nam je dala pravo na “copyright”, s tim da možemo dodati i neke događaje iz naše zemlje. Želimo vam puno radosti u čitanju! Molim se da u ovoj knjizi pronađete velik dar koji nam je Bog darovao za Božić, u svom sinu Isusu Kristu.

Marija Koprivnjak

Broj stranica: 134
Cijena: 20,00

Broj stranica: 164
Cijena: 20,00 kn

 BLAGO U SNIJEGU

Ova knjiga na vrlo zanimljiv način prikazuje kako Isus kuca na dječja srca, kako djeca mogu jasno čuti njegov tihi glas i odlučiti da Isus uđe u njihov život. Djevojčica puna bijesa i mržnje postaje sasvim drugačije dijete, "duhovna zima" u njezinu životu prelazi u divno proljeće puno radosti, mira i sreće. U događajima iz ove knjige često ćemo prepoznati sebe i svoje postupke.
Marija Koprivnjak

STOPE U SNIJEGU

Bilo je božićna večer. Strmim i uskim planinskim puteljkom uspinjale su se tri prilike, čije su se sjenke pod mjesečinom ocrtavale na bijelom snijegu. Žena u dugačkoj širokoj suknji, s crnim šalom na ramenima, vodila je za ruku tamnokosoga dječaka od nekih šest godina, koji je neprestano čavrljao. Uz ovo dvoje, očiju uprtih u zvijezde, stupala je sedmogodišnja djevojčica. Prekrižila je ruke na prsima, čvrsto privijajući zlatnožuti medenjak u obliku medvjedića, s bijelim očima od šećera.
I dječak je ranije imao takav medenjak, ali ga je već bio pojeo. Ostale su mu još samo dvije stražnje noge. Lukavo je pogledao djevojčicu. "Moj je bio veći od tvojega", pohvalio se.

"Ne bih se mijenjala s tobom", odgovorila je djevojčica mirno, ne okrećući glavu. S ljubavlju je gledala prekrasan medenjak koji je držala u ruci. Kako lijepo miriše, kako se ljeska na mjesečini! Nikad, nikad neće zagristi u nj! U selu je večeras osamdesetoro djece dobilo medenjake, ali je njezin zacijelo najljepši.

Sačuvat će ga za uspomenu. Kad god ga pogleda, sjetit će se ove božićne večeri: hladnoga, tamnoplavog neba, toploga sjaja svečano osvijetljene crkve, bora okićenog srebrnastim zvjezdicama, pjesama, jasala i divne, a tužne, božićne pripovijesti. Gotovo je zaplakala pomislivši na gostionicu u kojoj nije bilo mjesta za maloga Isusa. Ona bi svoja vrata širom otvorila i s radošću primila umorne putnike.

Dječak Marko ljutio se zbog djevojčičine šutljivosti. "Ja sam svoj već gotovo pojeo," durio se. "Daj, Anice, da probam tvoj, ti ga još nisi ni načela!" Ona je samo zatresla glavom i još jače stisla medu uza se. "Ja ga nikada neću pojesti", rekla je."Sačuvat ću ga zauvijek."
Tako su stigli do mjesta gdje se put, sa svojim tragovima od sanjki, razdvajao. Desno je vodio prema skupini drvenih kućica jarko osvijetljenih prozora. Iza njih su se u tami gubile staje i sjenici. Anica je skoro kod kuće.

Teta Marija kao da je oklijevala. "Možemo li te ostaviti, Anice, da sama odeš kući?" upitala je. "Ili želiš da te otpratimo do ulaznih vrata?"
"O ne, radije bih sama," odgovorila je djevojčica. "Hvala što ste me poveli sa sobom. Laku noć, teta Marija! Laku noć, Marko!"

Nadala se da se teta Marija neće predomisliti i ustrajati na tome da je ipak otprati, kad je ona tako čeznula za samoćom. Jedva je čekala da se oslobodi Markova dosadnoga brbljanja. Kako da razmišlja i da se divi zvijezdama dok mora ljubazno odgovarati teti Mariji i Marku?

Anica još nikada nije uvečer bila sama vani, a i danas je do toga došlo slučajno. Trebala se s mamom i tatom sanjkama odvesti u crkvu. Tjednima su o tome govorili i veselili se. Međutim, majka se jutros naglo razboljela, a otac je podnevnim vlakom otišao u grad po liječnika. Liječnik je stigao popodne oko četiri sata, ali nije mogao mamu izliječiti do odlaska u crkvu, kako se Anica nadala. Zato je, na svoje veliko razočaranje, morala ići s tetom Marijom, čija je kućica malo više u planini. Ali kad je stupila u crkvu, sve je bilo tako veličanstveno da je Anica zaboravila na sve ostalo.
NA ŽIVOT I SMRT

“IDI U NEW YORK I POMOZI TIM DJEČACIMA”

Ova nevjerojatna pustolovina započela je u kasnim satima jedne noći kada sam sjedio u svojoj radnoj sobi i čitao časopis “Life”.
Listajući ga, naišao sam na jednu stranicu s nekim crtežom. Na prvi pogled mi se učinilo da tu nema ničeg što bi me moglo zanimati. Bio je to crtež s nekog sudskog procesa koji se vodio u New Yorku, 350 milja daleko od nas. U New Yorku nikada nisam bio a nikada nisam niti poželio poći tamo, izuzev možda da vidim Kip Slobode.

Upravo sam htio okrenuti tu stranicu, kadli mi se pogled zaustavio na očima jednog lica na tom crtežu. Dječak. Jedan od sedmorice mladića na sudu zbog umorstva. Umjetnik je crtežom uhvatio začuđen pogled ispunjen zbunjenošću, mržnjom i očajem, tako da sam ponovo raširio časopis kako bih ga bolje pogledao. Iz čista mira sam se odjednom rasplakao.

“Što se to sa mnom događa?” – rekoh sebi glasno, brišući suze. Promotrio sam sliku malo pozornije. Svi su mladići bili još dječaci. Bili su članovi maloljetničke bande zvane ‘Dragons’ (Zmajevi). Ispod slike je bio opis događaja. U Highbridge Parku u New Yorku okrutno su napali i ubili petnaestogodišnjeg dječaka. Zvao se je Michale Farmer i bio je paraliziran uslijed preboljene dječje paralize. Svaki od te sedmorice zadao je Michaleu ubod nožem u leđa, a nakon toga su ga izudarali po glavi svojim okovanim opasačima. Zatim su se dječaci udaljili od žrtve brišući svojom kosom krv i govoreći: “Dobro smo ga sredili!”

Taj me je događaj ogorčio. Osjetio sam mučninu u želucu. U našem malom planinskom gradiću takve su stvari bile nezamislive. Zato sam u početku ostao potpuno ravnodušan prema misli koja mi je odjednom sinula i koja kao da nije došla od mene, već iz nekog sasvim drugog svijeta:
“Idi u New York i pomozi tim dječacima.”
Morao sam se na to nasmijati. Ja? Da ja idem u New York? Zar da se seoski propovjednik miješa u stvari o kojima nema pojma?

“Idi u New York i pomozi tim dječacima.”
Opet ista misao, čista i jasna, očito sasvim neovisna od mojih vlastitih osjećaja i ideja.
“Bio bih lud. Pa ja uopće ništa ne znam o ovakvoj djeci, a zapravo niti ne želim ništa znati.”

Ništa nije vrijedilo. Ta me misao nije htjela napustiti: morao sam poći za New York. Štoviše, morao sam otputovati još za vrijeme trajanja procesa.

Broj stranica: 198
Cijena: 20,00 kn

Broj stranica: 156
Cijena: 25,00

 USPOMENE PODNO STAROGA GRADA

Sjećao sam se...

Jedan je glas u meni uvijek govorio: ''Napiši knjigu o svom životu!'' Stalno sam ga potiskivao. Tako je bilo sve do 12.01.1995. godine. Do tada sam mislio da moram prije svladati gramatiku, pravopis, stilistiku i sve drugo što treba znati da se napiše knjiga, a ja sam od toga znanja bio daleko, te u svojoj šezdeset i šestoj godini.

Osim toga, mislio sam da za vrijeme pisanja trebam imati mir i da ne bih smio raditi ništa drugo. Tješio sam se da ću tu želju ostvariti kad dođem u mirovinu - u mirovini sam šest godina, a svejedno puno radim. Moja supruga Estera me stalno hrabrila i govorila:'' Piši! Piši kako znaš i o svemu čega se sjećaš. Sve drugo će biti urađeno.''

Dana 12.01.1995. sam počeo pisati, ali sam isti dan čuvao unuka Luku. Poslije podne sam opet imao malo vremena za pisanje. Onda je dotrčala unuka Lana: '' Dida, dođi brže, stigao je kamion s drvima!'' Konačno sam uvečer imao malo više vremena. Pomislio sam: „Idem sad pisati.“ Odjednom je u cijeloj kući nestalo struje, na strujomjeru pregorjela žica.

Već prvi dan sam shvatio: pisat ću, ali moram raditi i druge poslove.

.....

Prisjećao sam se svojih davnih uspomena: onih bijelih, sjajnih i onih manje bijelih i manje sjajnih.
Vodila me Božja dobrota...
MOZAIK DUŠE

Rođena je 13. ožujka 1957. godine u Prešovu, u Slovačkoj. Završila je gimnaziju, a poslije inokorespodenciju. Ljubav je dovodi u Hrvatsku. Udaje se 1980. godine, ima dva sina, živi u Dugoj Resi. Pjesme objavljuje u vjerskim časopisima, a “Mozaik duše” je prva zbirka. Uz poeziju bavi se i glazbom, svira klavir, a već dvadeset godina vodi mješoviti pjevački zbor pri Baptističkoj crkvi u Karlovcu.

Mozaik duše

Dani trče ulicom,
a vrijeme nečujno
mijenja slike oko nas ...Ostaju utisci –
ponekad lagani
ponekad teški,
ponekad duboko uklesani
zauvijek ...

Jesmo li sakupljači bisera,
graditelji mostova,
jesmo li uzgajivači cvijeća?
Možda ...

Ploveći svemirskom stazom
promatrači smo Sunca
kroz mozaik naših duša.

Ljepotom svibnja dodirni
bližnjeg svog
i mali djelić ovoga svijetloga dana
sa sobom ponesi ...

... možda netko osjeti
tračak Sunca
kroz svijetao djelić
tvog mozaika.

Broj stranica: 48
Cijena: 25,00 kn

Broj stranica: 276
Cijena: 80 kn
(tvrdi uvez)

 KAD SE PONOVO RODIM

Knjiga koju smo upravo otvorili plod je dugogodišnjeg iskustva majke, bake, supruge i spisateljice gospođe Vlaste Pilat. Dio ove rečenice počešće se spominje kad se želi procijeniti nečije djelo, ali zašto spominjati da je ona majka, baka i supruga? Zato što se te njene životne uloge oplodotvoruju i u njenom spisateljskom iskazu, a njeno je iskustvo ishod tanahnog osluškivanja svega onoga što čini sklad i metež ovoga svijeta.

Pripovijetke, crtice, novele i priče u ovoj knjizi posvećene su malim ljudima i onim prečestim sudbinama tih ljudi koje promiču pored nas skoro neosjetno, samozatajno, poput kazaljki na satu. Moglo bi se stoga reći kako one susljedice žele naš život ispuniti smislom, kao što kazaljke sata trajno pronose svijest i (pod)sjećanje na vrijeme.
Autorica je cijeli svoj životni vijek provela u prosvjeti. No svoje je raskošno iskustvo profesorice pretočila u pitke i ljudskom srcu bliske retke, bez prijetvornosti i bez želje (kojoj se lako otrgla) da pod svaku cijenu poučava.

Njenim rukopisom odjekuju uzvrati na Božje i ljudske zakone, na zakone srca, zakone nužde i zakone koji neprimjetno tvore smisao ljudskog postojanja u onom smislu u kojem ga svatko od nas propituje. Pišući vješto, ona poput skijašica u slalomu izbjegava stalne zamke plitkih ili otrcanih poučaka, jer joj je poznata razina i doseg pričica iz stoljetnih kalendara, te neumorno traži odjek, rezonancu u mislima i srcima čitatelja.

I to je ta neporeciva vrlina ovih pripovijedaka: one žele općiti s ljudima u njihovim dvojbama, strahovima, lutanjima, strastima i beznađima. One ih žele blago utješiti, nenametljivo savjetovati i podastrijeti im valjane razloge za propitkivanje učinaka njihovih života u prostoru i vremenu, želeći ojačati osobnost doživljaja svijeta u snatrenjima srdaca malih ljudi.
PET GODINA POSLIJE

Na žalost, za svaki dan u godini možemo reći da je puna obljetnica jedne hrvatske smrti. Zbog količine patnje i razaranja zaborav je kao uvreda, kao životni ritam koji načas posustaje. Najgori su muk, šutnja i gubitak pamćenja. Svaka obnovljena kuća ima pravo sačuvati spomen o svojim ratnim mukama, svako spaljeno stablo, a kamoli grad, kraj, narod...

Zbog toga, zbog onih koji će doći nakon nas i zbog povijesne istine valja nam primjereno i vjerno sačuvati spomen na sva mjesta bola i učinjen nam zločin. Dojučerašnji predjeli smrti ne mogu tek tako zacijeliti niti kršćanskim navadom oprosta. Vrijeme će doduše, zacijeliti i najjaču bol, jer će je nadvladati naša žudnja za životom i potreba za mirom bez ružnih slika, bez uzbuna, sirena i granata.

Oprostit ćemo, ne zato što bismo zaboravljali, nego zato da nam gorčina ne uništi sve buduće trenutke našeg života. Oprostit ćemo(kršćanski je) čovjeku, ali nećemo zaboraviti i prebrisati njegov zločin.

Knjiga obuhvaća zbivanja samo u 1991. godini, a sljedeća knjiga obuhvatit će sve one važnije događaje iz Domovinskog rata tijekom svih godina do potpunog oslobođenja naše Domovine.

Imamo o čemu pisati. Čistog obraza možemo iznijeti istinu o svemu što se dešavalo na ovim prostorima u Domovinskom ratu, jer samo PAMĆENJE životu daje kontinuitet.
Josip Miota, prof.

Broj stranica: 200
Cijena: 80,00 kn
(meki uvez)
Cijena: 100,00 kn
(tvrdi uvez)

Broj stranica: 280
Cijena: 80,00 kn
(tvrdi uvez)

 VRUTAK IZ SRCA

Gotovo cijeli prostor zapadne Slavonije ostao je do danas etnološki neistražen i o njemu se mogu pronaći tek rijetki, sporadično prikupljeni podaci. Takva je sudbina zadesila i Sirač koji pripada integralnom prostoru sela gdje je nošena bijela ženska narodna nošnja. Ovom području pripadaju sela: Prekopakra, Lipik, Omanovac, Badljevina i Donja Obrijež, koja su u političkoj podjeli ovog prostora pripala bivšoj pakračkoj općini, a danas se nalaze u Požeško-slavonskoj županiji, za razliku od Sirača koji je prema spomenutoj podjeli prostora pripao bivšoj općini Daruvar i danas se nalazi u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

Iako je politička podjela prostora odredila Siraču pripadnost daruvarskoj općini, narod je i dalje gravitirao prema Pakracu, gdje je podmirivao značajni dio svojih potreba kupnjom proizvoda u pakračkim trgovinama i kod pakračkih obrtnika. Razloge ovomu možemo naći u različitim tradicijskim supstratima prislonjenim uz tradicijski život i navike mještana Sirača koje su bile sukladne tradiciji hrvatskih sela pakračkog kraja.

Po svojim etnološkim obilježjima Sirač čini integralnu cjelinu s preostalih pet sela u kojima žive Hrvati. Oni su u svom tradicijskom načinu odijevanja nosili bijelu nošnju i zbog toga dobili naziv bijeli Šokci.

Knjiga Vrutak iz srca, pretočena je ljubav autora Ivanke i Florijana Križa prema svojemu mjestu i svemu onome što je izviralo i izvire iz naroda. U svojoj drugoj knjizi o Siraču oni su nesebično ostavili mladim naraštajima dio svojih sjećanja koja su zapisali i tiskali na spomen i u čast mnogih žitelja Sirača.
PJESMARICA PJEVAJMO GOSPODINU

PJEVAJMO GOSPODINU je zbirka pjesama duhovnog ozračja sa notnim zapisom. U njoj su sakupljene pjesme koje su pjevale naše bake i djedovi, majke i očevi, pjevaju naša djeca a vjerojatno će pjevati i unuci. Na 640 stranica nalazi se 540 pjesama i u tvrdom uvezu plave i crvene boje ova pjesmarica je prava antologija pjesama koje se pjevaju u crkvama protestantske baštine. Promotivna cijena je 100,00 kuna.

4 pjesme iz pjesmarice:
003
287
437
473

Broj stranica: 640
Cijena: 100,00 kn