Broj stranica: 189
Cijena: 47,25 kn

Druga Petrova i Judina poslanica predstavljaju gotovo nepoznati dio Novog zavjeta. Vrlo se rijetko upotrebljavaju za propovijedi; komentari i članci u učenim časopisima također se rijetko dotiču tih poslanica. Štoviše, ima nekih - poput profesora Käsemanna i Alanda - koji predlažu da se te poslanice isključe iz kanona Novog zavjeta. Očito, nije neosnovano zapitati se imaju li te poslanice kakvu poruku za nas danas.

Ovaj komentar je napisan u uvjerenju da ove dvije poslanice sadrže vrlo važnu poruku za naše vrijeme. Živimo u vremenu kada se sadržaji kršćanske vjere dovode u pitanje, kada se šire nove i spekulativne teologije i kada se zastupa nov moral koji se može razumjeti kao "stari, dobropoznati nemoral".

Kršćanstvo se sve više prikazuje pojmovima ljubavi, pri čemu su sadržaji vjere i nade u budućnost plašljivo zanijemili, popuštajući pred trenutačnim intelektualnim trendom. Osim toga, samo iz dijela kršćanstva proizlazi neki intelektualizam koji se može usporediti s onim koji se napada u ovim poslanicama - ono "znanje" koje je slabo povezano sa svim životom, sve većom duhovnošću i sve dubljom ljubavlju.

Zaista ne možemo držati da nam Druga Petrova i Judina poslanica, napisane da bi riješile probleme koji su izričito poput naših, nemaju što reći i podučiti nas.

Sve dok se grijeh treba pokazati grijehom, sve dok čovjeka treba podsjećati na to da ga njegova upornost u zlu upropaštava, da je požuda prijevarna, da je intelektualizam bez ljubavi prazan i da kršćanska teologija nema prava preovladati "vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima", te će poslanice ostati neugodno, upečatljivo, važne.