|
Utorak, 08.09.2026. Postanak 12,10-20; 20,1.2; 26,7 Čovjek bi poželio povikati: Dragi Abrame, što to radiš! Odlaziš u Egipat da bi ondje boravio kao stranac. Odričeš se svoje žene kako bi tebi bilo dobro i kako bi ostao živ u slučaju fizičkih sukoba. Od svoje žene očekuješ, da skriva svoj identitet. Je li dopušteno tako podlo varati?! I na kraju tvoj plan još i uspijeva! Da, povrh svega na koncu bivaš bogato darovan! Ovaj neslavni događaj pokazuje: Božja riječ tako realno vidi čovjeka vjere. Abram nije nikakva zvijezda niti heroj vjere. Vjera je dar Gospodnji koji se u teškoj životnoj nevolji može "zaboraviti". "Pobjeda nad strahom u povjerenju da Bog još uvijek zna za neki otvoreni put oduvijek je bila i uvijek će biti nešto izvanredno" (prema C. Westermannu). Kod Abrama se ne vidi ništa od te "pobjede". Kultura harema i pravo jačega potpuno ga zarobljavaju. Bog sam silovito i oštro intervenira zbog Saraje. (Post. 12,17). Moćnome kralju Egipta nasuprot stoji svemogući Bog. Hoće li Abram shvatiti da Bog ne prihvaća njegovo varanje? Hoće li pristati na to da se brak sa Sarajom ni u kojem slučaju ne smije žrtvovati i da Jahve sam štiti svoja obećanja (Post. 12,2.3)? A Abrama, čovjeka vjere, na odgovornost poziva čovjek praznovjerja: svaki od triju redaka (Post. 12,18-20) ističe da Saraja kao supruga pripada Abramu. Tako egipatski kralj razotkriva "uzvišenog oca" kao lažljivca. Ljudi iz "svijeta" često vrlo jasno uočavaju propuste vjernika. Nevjerojatno je koliko vjernici mogu osramotiti sebe, a posebno Božje ime u javnosti. No, On želi u nama učiniti ono izvanredno, ono što sami ne možemo postići: vjeru koja premješta brda i pobjedu nad nevjerom. (Usp. Mt. 21,21; Rim. 8,35.37; Fil. 4,13; 2. Pt. 1,1.) |