|
Utorak, 02.12.2025. Djela apostolska 16,9-12 Novi zadatak Nitko ne voli da ga se prekida. U našim očima, to je često nepotreban gubitak vremena. Isto bi se moglo pomisliti i o našem misijskom timu. Hodaju prema sjeveru i zaustave se, skreću prema istoku i ponovno se zaustave. Kakav trud za ništa! ? Ali Bog drugačije gleda na stvari: On ima na umu veće, važnije i bolje stvari. Zato nam često sprječava planove. Zato nam uništava neke snove. Zato daje pojedinim danima ? a možda i našim životima ? novo usmjerenje. Jesmo li spremni dopustiti Bogu da nas prekine? Imamo li povjerenja u njega? Pavao i njegovi suputnici vjerovali su i poslušali Božje vodstvo. Bili su sigurni u svoj božanski zadatak: "Ovo je put; hodite njime; ne skrećite ni desno ni lijevo!" (Iz 30,21). Svoje su planove putovanja prepustili Bogu i "nastojasmo odmah otputovati". Brodska ruta ih je vodila pored otoka Samotrake direktno do sjeverne grčke obale. Iskrcali su se u Neapolisu i otišli u Filipe, najistočniji grad Makedonije ? rimsku koloniju. Tamo su Pavao i Sila proveli neko vrijeme u zatvoru ? ali su također svjedočili kako je Bog čudesno intervenirao i kako su ljudi neočekivano cijeli svoj život okrenuli Bogu (Dj 16,14-34). Kad su misionari bili prisiljeni napustiti Filipe (Dj 16,39), slijedili su rimsku vojnu cestu "Via Egnatia" prema zapadu. Na svom putu prošli su kroz gradska naselja Amfipolis i Apoloniju. Nakon pješačenja od otprilike 155 kilometara, stigli su do Soluna, glavnog grada rimske provincije Makedonije. Bilo bi fascinantno znati kako su Paul i Silas uspjeli prevaliti stotine, pa i tisuće kilometara u svojim sandalama i bez krova nad glavom. Bila je potrebna visoka razina požrtvovnosti i fleksibilnosti. I čvrsto uvjerenje: "Krist je moj život" (Pavao u Fil 1,21). Što oblikuje moje slijeđenje? Jesam li također spreman platiti cijenu za Isusa? Usporedi Lk 9,23.24,57-62; 14,28.33. |