|
Petak, 20.02.2026. Luka 7,36-39 Luka izvještava o jednoj velikoj ljubavi (Luka 7,36-50) Najdublja poniznost i najveće poštovanje Tko je bila žena koju je Šimun odmah kategorizirao kao grešnicu? Luka ne izvještava što je pogriješila prema židovskom zakonu. Je li bila prostitutka? Isus je govorio o njezinim mnogim grijesima (s. 47a). Sigurno je, da nije živjela po Božjoj volji. Ali već ranije je čula za Isusa, za njegovu dobrotu i oproštanje. Luka daje do znanja, da se po Isusu već oslobodila tereta grijeha i da mu sada želi zahvaliti. Koliko je hrabrosti trebalo, da uđe u kuću farizeja! Međutim, njezina želja da susretne Isusa, bila je veća od sve njezine sramote. Skupila je svu svoju hrabrost, uzela najdragocjenije što je posjedovala i došla do njega. ?I gle!? (D-K)? s ovim dvjema riječima Luka skreće svu pozornost na ženu koja je sada ušla. Došavši do Isusovih nogu, briznula je u plač. Sigurno su joj krivnja i grijeh ponovno bili pred očima ? zajedno s velikim oprostom koji je doživjela u Isusu. Toliko je plakala, da su Isusove noge bile mokre od suza. Ne riječi, već suze su bile jezik kojim je Isusu pokazivala svoju ljubav. Sve do kraja nije izgovorila ni jednu riječ. S kosom koja joj je bila slobodno raspuštena, brisala je Isusove noge, a zatim ih ljubila. Poljubac u stopala, bio je znak potpune pokornosti i odanosti, rezerviran samo za velike vladare. Žena je tako izrazila ono u što je vjerovala: Isus, Gospodin je gospodara, Gospodin je i moj. Ovdje su se ujedinili najdublja poniznost i najveće poštovanje prema Isusu. Poštovanje je doseglo vrhunac kada je žena otvorila alabasternu posudu s uljem za pomazanje i njime pomazala Isusove noge. Isus je svjesno dopustio, da se sve to dogodi. Imamo li i mi nešto dragocjeno čime bismo mogli ugoditi Gospodinu? (Vidi Matej 26,6-10; Djela 4,34-37; 15,25-27a; 2. Kor. 8,1-5.) * Židovski običaj zabranjivao je ženama da raspuštaju kosu. Raspuštanje kose od strane svećenika korišteno je kao kazna (Brojevi 5,12.18). |