|
Petak, 10.04.2026. Psalam 95,6-7a; Psalam 100,3-4 ?Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!? Ove riječi izražavaju stav dubokog poštovanja i poniznosti pred Kraljem nad kraljeva i Stvoriteljem cijelog svemira. Po njemu nije nastala samo vidljiva prva stvarnost stvorenoga. On je u nama oblikovao i novi život: ?Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!? (2. Kor. 5,17). Psalmist navodi još jedan razlog koji ga motivira na štovanje: ?mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove?. Koliko je radosti sadržano u toj činjenici: On ? naš Bog! Mi ? njegov narod, ovce koje hrani. Engleski evanđelist C. H. Spurgeon naziva ove riječi ?kucajućim srcem Psalma.? Teško je i zamisliti, a ipak je nepobitna činjenica, da se veliki Bog brine za naše osobne stvari. S ljubavlju se brine o nama svaki dan. Isus za sebe kaže: ?Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, ... i život svoj polažem za ovce. ? Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.? (Iv 10,14.15b.27-29; čitaj Ps. 23,1-6; Ps 78,52-53a; Ps. 79,13). Paul Gerhardt je napisao: ?Gospodine, moj pastiru, izvore sve radosti, ti si moj, ja sam tvoj, nitko nas ne može razdvojiti. Ja sam tvoj jer si svoj život i svoju krv za moje dobro predao u smrt.? |