|
Utorak, 09.12.2025. 1 Solunjanima 1,1 Sadržajno bogat uvod Pismo počinje imenima pošiljatelja. Saznajemo da su Pavlu u pisanju pisma pomagali Silvan (= Sila) i Timotej. Obojica su ga pratili na njegovom drugom misionarskom putovanju i bili su fleksibilni u svojim zadacima. Sila je potjecao iz židovske obitelji, dok je Timotej imao grčko-židovske korijene. Znamo da mu je rodni grad bio Listra u Maloj Aziji. Na drugom mjestu pisma je primatelj: crkva u Solunu. Njezin opis pobuđuje našu pozornost: "... koja je u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu." (1 Sol 1,1; usp. Iz 43,1; Iv 17,9.10). Nije li to najvažnija karakteristika kršćana? Što znači pripadati, biti u Bogu čitamo u prvim redovima tradicionalne podnevne molitve: "Gospodine, Stvoritelju naš, na vrhuncu dana dolazim k tebi. Ne pripadam poslu, ni ljudima, ni sebi. Ja pripadam Tebi. Moje vrijeme i sve što jesam i što imam je u Tvojim rukama. Stavljam ga pod tvoju vlast." Nadalje, pripadnost Bogu obuhvaća puni blagoslov koji je Isus Krist stekao za nas: Efežanima 1,3-14. Treće, Pavao tim redoslijedom dodaje i blagoslov: "Milost vama i mir!" Mir, hebrejski shalom, pozdrav je među Židovima. Milost, grčki charis, zvuči slično kao chaire (= raduj se!), grčki pozdrav. Tako bi se pavlovski pozdrav obraćao cjelokupnom kršćanstvu, kako Židovima tako i nežidovima (R. Liebi). "Je li Bog samo Bog Židova? Nije li on Bog i nežidova? Da! On je Bog i nežidova. Jer, Bog je jedan i opravdat će obrezane zato što vjeruju i neobrezane zato što vjeruju." (Rim 3,29.30; usp. Ef 2,11-21; 3,6). Ovome se možemo samo diviti! |