Dnevna čitanja


  Odabir dnevnog čitanja


    
   Prijevod: Estera Knežević
   Prevedeno i izdano dopuštenjem:
   Diakonissenmutterhaus Aidlingen
   Naslov originala: Bibellesezettel


    

    
 
IZ RANE POVIJESTI SVIJETA I ČOVJEČANSTVA



Subota, 27.07.2024.

Postanak 3,17-19

Ženi su bile upućene dvije kazne, a muškarcu četiri. Ali, ni ovdje nije sve negativno. I čovjekov život je obilježen polaritetom između teškoća i radosti. Prva kazna koju mu Bog utvrđuje, govori o tome da je čovjekov život i rad obilježen mnogim poteškoćama. Svakodnevno će nailaziti na trnje i korov. Snalazit će ga teškoće i razni pritisci. Ali, Božji prvotni nalog, da planira i gradi je ostao. Adam neće biti nezaposlen. Druga kazna koja mu je upućena ide, da tako kažemo, mimo njegove glave: nije proklet čovjek, nego zemlja. Ali, ne toliko da rađa samo korovom i trnjem. "Čovjek može nastaviti živjeti od bilja s polja, njegov rad nije beskoristan." (H. Bräumer).

Treći aspekt kazne povezan je s čovjekovom sposobnošću da se brine za druge. To će raditi u "znoju lica svoga", ali ostala mu je sposobnost da bude aktivan na administrativni i kreativni način. Čovjek može planirati i poduzimati mjere predostrožnosti i tako spriječiti da drugi gladuju (usp. Pnz 24,19-21). Četvrti dio božanske kazne pogađa najosjetljiviji dio čovjeka: povratak u prah zemaljski iz kojeg je uzet. Umiranje i smrt sada su dio stvarnosti života muškarca i žene (Post 2,17). Iako se fizička smrt nije dogodila odmah, čovjeku je dopušteno da nastavi živjeti. Njegov život je "sazrijevanje klice smrti" (F. Delitzsch), koju nosi u sebi još od te neposlušnosti Bogu. Čak i ako čovjek živi da umre, ta smrt nije najveće zlo. To bi bila zapravo "druga smrt", to jest, vječno odvajanje od Boga. Ali, tko god povjeruje i preda se Gospodinu, živjet će, ako i umre (usp. Job 19,25-27a; Iv 11,25-26; 1 Iv 5,12).