|
Srijeda, 28.01.2026. 1. Solunjanima 2,1-4 Nijedan trud nije uzaludan Što imam od toga ako sudjelujem u radu crkvene zajednice? Isplati li se ulagati vrijeme i snagu? Hoće li moj trud donijeti neki plod? ? Poznajemo li takve misli? Naša predodžba o Bogu tada bi bila kao o automatu koji mora funkcionirati: gore ubacim svoj trud, dolje izađe rezultat; ako ne vidim rezultat, sve je bilo uzalud i besmisleno. Ali naš Gospodin nije tehničko čudesni uređaj, već živi Bog. On sam preuzima odgovornost za našu službu, stvara potrebne uvjete, daje potrebnu snage i ideje. Mi smo oni koji izvršavaju njegovu zapovijed. Rezultat je zapisan na nebu. Slava pripada njemu samome (usp. Ps. 115,1). Stoga nijedna trud nije uzaludan. Bog se pobrinuo da ?nešto izađe za njegovo kraljevstvo?. Uvijek iznova smijemo vidjeti njegovo božansko djelovanje u našem svijetu ? kroz nas ili druge ? i time biti ohrabreni (vidi 1. Sol. 1,1-10). Pavao, Sila i Timotej su se po Božjem nalogu, strastveno zauzimali za Solunjane. Nisu govorili ono što su ljudi htjeli čuti, niti su sklapali kompromis s tadašnjim učenjima. Poslušno su naviještali pravo evanđelje koje im je Bog povjerio. Kad su ih pokušali zaustaviti optužbama za prijevaru, nepoštenje i lukavstvo, ostali su čvrsti u uvjerenju: Bog nas je ohrabrio i ovlastio na ovu službu; on sam snosi odgovornost. To se odnosi i na zadatke koje nam je Bog dao. ?Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu? (1. Kor. 15,58). |