|
Nedjelja, 08.02.2026. Postanak 10,1-32; Psalam 47,1-10 Bog drži narode u svojim rukama (Postanak 10,1-32) Već prvo veliko rodoslovlje u Postanku 5 pokazalo nam je, da je Bog za smrtnog čovjeka, opetovano gradio most do života. Noa i njegova obitelj to su posebno iskusili prilikom potopa, najvećoj od svih katastrofa, koja je uzrokovala uništenje svijeta. Također čitamo, da je Bog kroz svoje obećanje blagoslova i mira, čovječanstvu dao novi početak (Post. 8,21.22; 9,1.8-13). Već u sljedećem 10.poglavlju ? našem sadašnjem? nalazimo se usred moćnog, globalno razgranatog kretanja naroda ? zabilježenog u obliku rodoslovnih registara. Koja je važnost ovog popisa generacija? 1. Bog je Gospodar svih naroda. Baš kao je čovječanstvo prije Potopa nastalo od jednog ljudskog para, tako je i sada novo čovječanstvo nastalo od jednog ljudskog para. Ovo prati podrijetlo svih nacija unatrag do jednog Boga. (Pročitaj Djela 17,26.) Tu postoji dvostruki rezultat: a) Pred Bogom, svi narodi tvore jedinstvo, jednu veliku obitelj. Zbog toga Postanak 10 ne navodi poimence sve ljude i narode koji su postojali u to vrijeme. Umjesto toga, nazivi sedamdeset navedenih etničkih zajednica predstavljaju čitave nacije. b) Svi su ljudi jednaki u Božjim očima. Svi narodi imaju isto dostojanstvo. ?Specifično ljudsko nikada nije samo u jednom narodu, već u svim narodima. Jedan narod ne smije nijekati ljudskost drugoga naroda? (H. Bräumer). U Božjim očima, svaka je osoba punopravno i duboko ljubljeno ljudsko biće. Zato Gospodin poznaje svakoga osobno. On vidi nadarenosti i ograničenja, vidi dobro i loše, sreću i teškoće. I Bog nudi čovjeku ono za čime čezne: čišćenje od njegove krivnje i nesebičnu ljubav. Kakve posljedice to ima za naš (međunarodni) suživot? Razmislimo o tome kroz Lev. zak. 19,33-34; 1. Kr. 8,41-43; 1. Tim. 2,1-6; i Jak. 2,8. |