|
Petak, 17.04.2026. Postanak 11,1-3; 9,19 Bog želi spasenje svim ljudima (Postanak 11,1 ? 12,3) Danas započinjemo posljednje poglavlje biblijske iskonske povijesti i uočavamo neke ključne karakteristike: 1. Jedinstvo čini snagu (Postanak 11,1-4) Tablica naroda u Postanku 10 ?pred nama je postavila more naroda? (H. Frey) i naglasila određene aspekte: Pred Bogom, narodi čine jednu veliku ljudsku obitelj. Ipak, čovječanstvo ulazi u svijet pun ograničenja i proturječnosti: Globalno širenje naroda događa se ?prema njihovom jeziku, prema njihovim klanovima, u njihovim narodima? (Postanak 10,5. 20. 31). Svaki je narod, dakle, posjedovao svoju zemlju i svoj jezik. Kada 11. poglavlje počinje izjavom: ?I cijelo čovječanstvo imalo je jedan jezik i jedan vokabular?, to je samo prividna proturječnost. Jer rodoslovlje u Postanku 10 također pretpostavlja jedan jezik, kada prati narode do Noina tri sina. Braća obično dijele isti jezik. U božanski određeno vrijeme, jedinstveni jezik čovječanstva se raspao. Neko vrijeme nakon Potopa, ljudi tog doba počeli su se seliti u široku dolinu između rijeka Eufrata i Tigrisa, kako bi se naselili u babilonskoj zemlji Šinear (Sinear). Ljudima je trebalo sklonište, boravište, dom,prebivalište. Gradili su kuće. Budući da su kamenje i žbuka bili vezani za određena mjesta, ovi poznati građevinski materijali su napušteni. Ciglane su postale uobičajen prizor. Paklina je služila kao malter za graditelje. Kreativnost, stručnost, marljivost, energija, briga, ustrajnost i, ne najmanje važno, konstruktivan timski rad, darovani su čovječanstvu kao dobar dar od Boga. Presudan čimbenik bit će unutarnji stav i stav s kojim osoba obavlja svoj posao. Evo iskustva poznatog graditelja: ?Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti?? (Ps 127,1.2a) |