Dnevna čitanja
Odabir dnevnog čitanja
Prijevod: Estera Knežević
Prevedeno i izdano dopuštenjem:
Diakonissenmutterhaus Aidlingen
Naslov originala: Bibellesezettel
Utorak, 10.09.2024.
Psalam 137,1-4
Uz vode Babilona
Psalmist se vratio kući u vrijeme pisanja ovih stihova. U svojim mislima on vidi "rijeku babilonsku", brojne umjetne kanale koji su presijecali područje na donjem toku Eufrata i Tigrisa. U ovom plodnom kraju morao je živjeti i raditi kao prognanik, sa svojim prijateljima. Gledajući unatrag, izražava duboku bol koju je morao podnijeti odvojen od Hrama, mjesta susreta s Bogom.
Je li u svojoj tuzi bio svjestan da je Izrael nanio svom Bogu mnogo veću bol? Bog je svoju pritužbu povjerio proroku Jeremiji: "Zašto moj narod govori: "Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!" Zaboravlja li djevica svoj nakit, il nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana." (Jr 2,31b-32; usp. Jr 2,13). Žudio je za ljubavlju svog naroda više nego za ritualima štovanja, za poslušnošću više nego za žrtvom (čit. Jr 6,19-23). No, stoljećima je uzalud čekao pokajanje i obraćenje. Progonstvo Judeje u Babilon bio je Božja namjera, kako bi svoj narod vratio natrag - natrag svojem srcu.
"Sada, u stranoj zemlji, u "bijedi", zatvorenici postaju još svjesniji koliko za Izrael znači Sion kao mjesto Božje milosne prisutnosti (usp. Ps 48; 84; 87)." (H. Lamparter). Tužan je zaključak da su nama ljudima ponekad potrebna bolna iskustva da bismo došli k sebi. Ali Bog, koji nas želi privući u svoju zajednicu, voli koristiti druge načine: "Ili prezireš njegovu obilnu dobrotu, išćekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju?" (Rim 2,4).
Želim odgovoriti na ovu dobrotu i spoznati stoji li nešto između Boga i mene.