|
Nedjelja, 22.02.2026. Luka 7,40-50 Luka izvještava ojednoj velikoj ljubavi (Luka 7,36-50) Ključna točka Priča koju Luka prepričava u Šimunovoj kući ima središnju ključnu točku. Sve se vrti oko jednog pitanja: Prepoznaje li se osoba kao grešnik pred Bogom i kao takav traži li oproštenje od Njega? Farizej Šimun nije vidio grijeha u svom životu. Njegov je život bio jedini, iskreni napor da slijedi Božje zapovijedi. Pritom, nije shvaćao koliko je često griješio u svojim mislima, riječima i djelima! Po njegovom uvjerenju u sebe, nije mu bilo potrebno oproštenje. Ali kako je on, kao poznavatelj Pisma, razumio sljedeće Božje riječi: ? ?Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.? (Izr. 28, 13). ? ?? jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje? (Izr. 24,16a). ? ?No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.? (Ps. 14, 3). ? ?Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!? (Ps. 19,13). Oni koji sebe smatraju dobrima i pravednima, ili barem pravednijima od drugih, u opasnosti su da na druge gledaju s visoka. Njihov stav je, drugi uvijek griješe. Drugi su rijetko onakvi kakvima se misli da bi trebali biti. Trn u tuđem oku stoga je tema koja se ponavlja. Ali što je s brvnom u vlastitom oku? (Usp. Mt 7,3-5.) Milost se pokazuje u Božjoj strpljivosti i oprostu. Samopravedni ljudi poput Šimuna ne vide potrebu tražiti Božju milost. Stoga ti ljudi ne mogu osjećati zahvalnost i ljubav prema Bogu. Žena, s druge strane, koja je zahvaljivala Isusu s preobilnom ljubavlju, bolno je prepoznala svoje brojne grijehe i donijela ih Bogu. Isus to naziva vjerom. Božanski mir pratio je njezinu vjeru do kraja života (Lk. 7,50; usp. Rim. 5,1-2). |