|
Ponedjeljak, 09.03.2026. Evanđelje po Mateju 14,22-33 Jesam li krivo čuo? ?Petar Vjera uvijek nosi određenu dozu rizika. Tek kada se usudimo djelovati na temelju onoga što smo prepoznali kao istinito i vjerujemo da je pouzdano, imamo iskustva vjere. ?Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo.? (Hebrejima 11,1). Vjera postaje praktična kada se oslanjamo na Božju Riječ i djelujemo u skladu s njom. Ljudi se uključuju u zajednicu, doprinose svojim darovima, energijom i novcem. Provode vrijeme u molitvi, posjećuju bogoslužja i svoje ponašanje temelje na Božjim zapovijedima. Ponekad donose ključne životne odluke jer osjećaju da ih Bog potiče i vodi u tom smjeru. Povremeno, neuspjeh, otpor i frustracija također izazivaju sumnje: Mogu li se istinski osloniti na nevidljivog Boga? Jesam li možda pogrešno shvatio njegovo vodstvo? To je možda bio slučaj i s Peterom. Nije samo tek tako izašao iz lađe. Sam Isus ga je na to pozvao: ?Dođi!? Ali onda ga je sustigla ?stvarnost?: Ali kad spazi vjetar, poplaši se. Naišla je i oluja. Počeo je tonuti. Ali nije tiho očajavao. Vapio je. Dobro je tako! Čak i dok je tonuo, računao je na Sina Božjega koji ga je pozvao ? i on ga se čvrsto držao. Mogu učiniti isto kada se temelj mog povjerenja osjeća klimavim: vapiti, pružiti ruku, držati se Isusa. Mogu držati njegovu riječ pred njim: ?Rekao si...? Mogu izraziti svoja pitanja i sumnje: ?Kako je to moguće? Nisi li me pozvao? Pomozi mi sada!? Isus nije dopustio da Petar potone. To i meni daje hrabrost, da obnovim povjerenje. (Pročitaj Psalam 18,7.17. 20; 40,2-4; 138,3.) |