Broj stranica: 139
Cijena: 34,75 kn

Poslanica, kao dio Novog zavjeta, ima stalno jednako vrijednu poruku - kako za crkvu kao cjelinu, tako i za svakog kršćanina pojedinačno. Bit će posebnih razdoblja, svakako, kako u povijesti crkve tako i u duhovnom razvoju svakog vjernika, kada će poruka ove poslanice mati naglašeno značenje i važnost.

Kad god vjera ne ostvaruje ljubav, i doktrina - koliko god ispravna - ostaje odijeljena od života; kada god su kršćani u napasti da se usredotoče na religiju u čijem se središtu nalaze oni sami, te tako zaboravljaju društvene i materijalne potrebe drugih oko sebe; ili kada svojim životima niječu vjeru koju propovijedaju, te se više brinu da ugode svijetu nego da budu Božji prijatelji, onda Jakovljeva poslanica ima za njih poruku koju ni drže vrlo opasnom.

Zanimljivo je i poučno podsjetiti se da se Soren Kierkegaard, kada je polovicom 19. stoljeća osjetio poziv da svoj veliki dar rječitosti i satiričkog izražavanja upotrijebi kao razorno oružje u borbi protiv svjetovnosti i licemjerstva tadašnje crkve, poslužio Jakovljevom poslanicom kao nadahnućem za tu borbu i kao streljivom kojim je osuo paljbu.

"Kierkegaard je, potpuno prihvaćajući istinu opravdanja vjerom, za razliku od neke pravednosti koja bi dolazila od djela i stava da čovjek može zaraditi svoju pravednost, svejednako razabrao da raspoloženje tog vremena - 'posebno u protestantizmu, i još određenije u Danskoj' - zahtijeva navješćivanje upotpunjavajuće istine - isticanje praktične, etičke strane kršćanstva, ni u kojem slučaju nauštrb važnosti njegove dogmatske strane, već da bi se odbacilo ono jalovo praznovjerje koje puko intelektualno vjerovanje drži najvažnijom oznakom kršćanske vjere.

Izvanredno praktična Jakovljeva poslanica... bila je i ostala Kierkegaardovim najdražim dijelom Pisma". O njoj je napisao nekoliko značajnih napomena, među kojima posebno u vezi sa "zrcalom Riječi" (1,22-27), "Božjom nepromjenjivošću" (1,17-21 ) i "Čistoćom srca" (4,8).
Ova poslanica može biti od posebne koristi kršćaninu pojedincu u njegovu tzv. drugom razvojnom razdoblju prema kršćanskoj zrelosti.

Pošto je odgovorio na evanđelje milosti te došao do radosne sigurnosti da je Božje otkupljeno dijete, tada - ako nastavi hoditi putem posvećenja i ako etičku stranu svoje nove vjere htjedne ostvariti i u zbiljskom i praktičnom životu - mora doživjeti izazov i poticaj Jakovljeve poslanice. Kako danas ima mnogo kršćana koji su baš u tom položaju, čini mi se a malo koja knjiga ima važniju poruku za današnju situaciju od ove.