Ivanove poslanice
Broj
stranica: 214 |
Kaže se (s razlogom) da Novi zavjet ne može prevoditi tko nije stručnjak za Novi zavjet. Na ovo, kao samoobranu, želim reći da ja nisam prevodio Novi zavjet kao teolog, nego kao propovjednik. I ovo nije nezgoda, jer za razumijevanje Novoga zavjeta nije nužno samo poznavanje novozavjetnog grčkog, nego i prilike koje su stajale iza pisanja Ivanovih poslanica. Zaista, Ivan piše kao pastir svome stadu, jezikom kojeg i naši suvremenici razumiju. On ih ljubi. Duboko se zanima da ih zaštiti od grešaka i krivih učitelja i da u njima utvrdi vjeru, ljubav i svetost. Zato se obraća onome što oni već jesu i što znaju. Upozorava ih, opominje, raspravlja s njima, poučava ih. Sve to ima odjeka u poslu bilo kojeg propovjednika koji se u ime Velikog Pastira brine za stado. Nadam se da će čitatelji ovoga tumačenja uočiti njegove upotrebne vrijednosti, iako nemaju potrebna stručna znanja. Rasprave o nekim stručnim pitanjima su u dodatnim napomenama. Zbog toga je ovaj komentar nešto duži, i zahvaljujem se izdavačima za razumijevanje zbog kojeg ovo djelo ostaje ovakvo kakvo jeste. Moje dugovanje drugim tumačima je povremeno vidljivo, iako sam nastojao da ne ponavljam što je već ranije rečeno. Molim se
da nam bude udjeljena milost da radimo više od samoga čitanja ovih tumačenja.
Naime, da ove poslanice imamo u mislima i životu. Crkvi treba ova poruka.
Da posudim Ivanov način izražavanja, neka ovo ostane u nama (2 Iv 9; 1
Iv 2,24). |