Ivanovo otkrivenje
Broj
stranica: 439 |
Najveći kritički problem koji susreće svaki pisac komentara knjige Otkrivenja proizlazi iz književne vrste kojoj djelo pripada. Teško je reći što bilo što znači, dok se ne odluči što sve to znači. Odrediti književnu vrstu kojom se bavimo vrlo je važno, najvažnije. Određena osjetljivost prema misaonim oblicima i rječniku apokalipse jest sine qua non zadovoljavajuće egzegeze. Očit i često neobičan simbolizam knjige Otkrivenja naveo je mnoge suvremene pisce ili u neoprostivo doslovnjaštvo u tumačenju, ili pak u pretjerano imaginativni subjektivizam. Pokušao
sam ostati negdje u sredini ovih kretanja, smatrajući da je sedam crkava
1. stoljeća u Maloj Aziji, kojima je knjiga izvorno i bila namijenjena,
tako prihvatila i razumjela stari izvorni tekst.Čitatelj će sam ustanoviti
koliko sam u tom pokušaju uspio. Od mnogih korisnih komentara izdvojio bih one Swetea, i Beckwitha - oni su bili najkorisniji za analizu grčkog teksta i raznih primjedbi na nj. Od novijih pisaca Austin Farrer i G. B. Caird najčešće su izazivali moje mišljenje. Izvrsni
su, iako presažeti, komentari F. F. Brucea, Leona Morrisa i Georgea Ladda
- oni zastupaju uobičajeno tumačenje, kojem sam se i ja, kako je razmatranje
teksta napredovalo, sve više priklanjao. Ponekad mi se činilo da više
ništa niti ne treba reći. |