Evanđelje po Ivanu
Broj
stranica: 822 |
Osobno
mi je vrlo draga usporedba Ivanova evanđelja i jezera, jezera po kojem i
dijete može gacati, a u kojem se istovremeno čak i slon može okupati. To
je naime evanđelje toliko jednostavno koliko je i duboko. Ono je jednako
primjereno i najvećem početniku u vjeri i zrelu kršćaninu. Ono trenutačno
privuče čitaoca, no ta privlačnost nikada ne prestaje. Ivanovo evanđelje vrlo je jednostavno. I najneugledniji vjernik kadar ga je čitati, shvatiti te iz njega sebi izvući korist. Sir Edwyn Hoskyns ukazao je na veoma važnu stvar kad je napisao: "Kritičar će možda to evanđelje svrstati u istu kategoriju s Filonom i aleksandrijskim filozofima ali - a riječ je o važnu pitanju da li bi siromašni i neuki ležeći na samrtnoj postelji ikada od rabina tražili da im čitaju nešto iz opsežnih tekstova Filona i njemu sličnih pisaca?" Međutim, siromašni bi i neuki, u ovom evanđelju često za se pronašli riječi od najveće važnosti za prijelomne trenutke života i smrti. No slika ovim još nije upotpunjena. Malo niže u svom tekstu Hoskyns naime kaže da kritički tumač koji se posveti temeljitu proučavanju ovog evanđelja "neće biti pošten prema knjizi koju proučava ako mu ona na kraju i dalje ne ostane čudnom, uznemirujućom i stranom." U prozirnoj jasnoći ove knjige ima neproniknutih dubina. Ono što se u prvi mah učini jasnim i očitim začas počinje otvarati nova pitanja. Većina onih koji su se bavili Ivanovim evanđeljem složila bi se s Hoskynsom u zaključku da ni nakon mnogo godina što su ga temeljito proučavali nemaju osjećaj da su u nj posvema proniknuli, nego, naprotiv, da je ono za njih i dalje "čudno, uznemirujuće i strano". |