Poslanica Rimljanima
Broj
stranica: 283 |
"Budući
da ova poslanica predstavlja glavni i najodličniji dio Novog zavjeta, kao
i najčišći Euangelion, što znači Radosnu vijest koju nazivamo evanđeljem,
te baca svjetlo i otvara put u čitavo Pismo, smatram doličnim da je svaki
kršćanski čovjek ne samo nauči napamet i tako je uzmogne upotrebljavati
i bez knjige, nego i da se neprekidno sve više bavi njome, kao svakodnevnim
kruhom za dušu. Doista, nitko ne može prečesto čitati ili je pretemeljito proučavati. Jer koliko se više proučava, toliko postaje lakšom, koliko se više njome bavimo, toliko nam postaje dražom, koliko se temeljitije istražuje, toliko se dragocjenije stvari u njoj nalaze. Veliko bogatstvo duhovnih tvari leži skriveno u njoj." "Stoga se čini očitim da je Pavlova namisao bila da u ovoj poslanici kratko obuhvati sve što naučava Kristovo evanđelje te da sačini uvod čitav Stari zavjet. Jer, nema sumnje, tko ovu poslanicu ima savršeno u svom srcu, taj ima u sebi i svjetlo i učinak Starog zavjeta. Zato neka se svaki čovjek bez iznimke marljivo bavi tom poslanicom, neka je uči danju i noću neprekidno, dok je u potpunosti ne upozna." Vrijedi zapaziti da Tyndale preporuča ovu poslanicu kao uvod u Stari, a ne u Novi zavjet. To znači da on u njoj vidi nezaobilazan vodič za kršćansko razumijevanje starozavjetnih knjiga. U tome se on slaže i s Pavlovim shvaćanjem. Pavao, naime, tvrdi da je evanđelje koje iznosi ova poslanica bilo već prije najavljeno u proročkim zapisima te da o putu pravednosti koji je evanđelje otvorilo svjedoče Zakon i Proroci. Stari zavjet bio je Biblija koju su apostoli i ostali kršćani tih prvih kršćanskih araštaja upotrebljavali u širenju evanđelja. On je predstavljao arsenal iz kojeg su crpli dokaze za to da je Isus doista Krist, Spasitelj vijeta. A Poslanica Rimljanima pruža nam istaknuti primjer načina na koji se Stari zavjet upotrebljavao u tu svrhu. |