Broj stranica: 375
Cijena: 93,75 kn

Pavlova agonija kršćanstva, jasnije izražena u Drugoj poslanici Korinćanima nego u prethodnim poslanicama ima više uzroka. Pavao je bio primoran promatrati korupciju i potkupljivost crkve koju je uzdizao na pijedestal Kristove zaručnice. Ne može se reći da su oni griješili u praksi i učenju, ali su njihovi kriteriji razlikovanja između pravog i krivog, istine i laži, dobra i zla bili krivi.

Pavla se teško dojmila spoznaja da su izvori kršćanstva postali izvori nastranosti. Sotona, prerušen u anđela lučonošu, razaslao je svoje sluge prerušene u izvršitelje Kristove pravde. Kristova crkva, umjesto da bude nepogrešiv svjedok istine, nosila je laž u svom srcu.

Još gore, i najžalosnije od svega, on je u takvim uvjetima bio prinuđen da - mudrosti radi - izigrava budalu, a dobrote radi - da čini zlo. On, prvi od svih kršćana, iskusio je vječnu dilemu crkve: "Grijeh stoji između Carstva i Krista, i gdje god je Carstvo tamo je i grijeh, jer je Krist posijao grijeh u Davidov Dom." Suočen s crkvom uvjerenom u svoje poštenje i dominaciju, morao je upotrijebiti oružje koje inače ne bi izabrao i argumente koji ga inače ne bi zadovoljili.

Za razliku od Korinćana, znao je što čini: poput varalica, a ipak poštenih ljudi. Pisanje Druge poslanice Korinćanima gotovo da ga je slomilo. Isto bi se tako mogla osjećati i crkva koja je bila spremna da tu poslanicu pročita zajedno s njim i da je razumije.

Međutim, glinena posuda koja sadrži takvo blago ne mora se bojati sloma; apostoli su glasnici vijesti o Isusovu ubojstvu. Oni koji ga prihvaćaju skloni su prihvatiti pogreb kao trijumf, jer su naučeni da ne vjeruju u sebe, nego u njega koji uskrisuje mrtve.

"Alles Vergangliche ist nur ein Gleichnis"; oblici Crkve i Kristova bića pripadaju svijetu vidljivog i prolaznog, a ne nevidljivog i vječnog. S druge strane, bolje je da su oni istinska parabola, nego neistinska, da je patnja istinska patnja i da je utjeha istinska utjeha.