|
Četvrtak, 21.11.2024. Psalam 31,18-23 Zahvalni za Božju dobrotu David se nikada ne umara od očekivanja da će Bog intervenirati čak i tamo gdje se sve čini izgubljenim i beznadnim. Njegova molitva za smrt bezbožnika ne temelji se na osobnim osjećajima osvete. Za vjernika u Starom zavjetu, odluka za svetog Boga uključuje odluku protiv Božjih neprijatelja (usp. Ps 10,15; 37,20; 73,3.18-20). Kad ovi umru, tada "prestaje i vrijeđanje Božjeg imena i njegova pomazanika" (D. Schneider). U Psalmu 31, David četiri puta govori o Božjoj dobroti. On sebe smatra sretnim i raduje se što Božja dobrota, njegova blagost i njegovo milosrđe vladaju njegovim životom (8. stih). Zato se može pozvati na Božju dobrotu i u svom sučeljavanju s onima koji mu nisu naklonjeni (17. stih). Može biti zadivljen što ga Bog svojom dobrotom štiti od gorčine i drži u pouzdanju u njegovu pomoć (20. stih). Zbog Božje dobrote, David pronalazi svoj način da obožava svog Gospodina (22. stih). Unatoč najtežim iskustvima patnje, ne postaje tvrd i ogorčen, već ga može od srca hvaliti. U teškim vremenima, štovanje i slavljenje nisu nam laki. U Davidu vidimo da unesrećeni također snose odgovornost za to što nisu dopustili da se razgovor s Gospodinom prekine. Potrebno je držati pogled uprt u Onoga koji je milostiv i milosrdan, strpljiv i vrlo dobrohotan (vidite Ps 103,8). Ni kroz visoki zid brige ni kroz patnju koju je sam sebi nanio (Ps 31,11) David ne dopušta da ga se spriječi da vidi Božju neizmjernu dobrotu. "Gospodine, tvoja dobrota seže sve do nebesa, a tvoja istina sve do oblaka." (čit. Ps 36,6.8.11; 21,8; 25,10). |