|
Srijeda, 11.06.2025. Kološanima 4,10; 2 Timoteju 4,6-11 Potaknuti da nastave Djela spominju Barnabu posljednji put u 15. poglavlju. Međutim, bilješke u Pavlovim poslanicama pokazuju da je pod Barnabinim duhovnim vodstvom Marko izrastao u dokazanog suradnika kojeg je Pavao također cijenio i preporučivao. Bog uvijek djeluje iznenađujuće drugačije i više. On može stvoriti nešto novo čak i iz naizgled potpuno bezizlaznih situacija: * Proširiti područje misije. Nakon razlaza, Evanđelje je kroz dva tima moglo doprijeti do više mjesta. * Naviještati pisanom riječju. Marko se nije dokazao samo u misijskom timu. Kao autor Evanđelja po Marku, pomogao je u širenju Radosne vijesti po cijelom svijetu. Do danas! * Poticati dušobrižništvo koje stvara novo. Nakon što je Marko napustio tim na svom prvom misijskom putovanju, vjerojatno je imao mnogo prigoda za razgovore s Petrom u majčinoj kući u Jeruzalemu (usp. Dj 12,11-12; 13,13). I Petru je osobno Isus dao drugu priliku (Iv 21,15-17). Tako je uspio pomoći Marku da se vrati na pravi put. Prema ranoj crkvenoj predaji, Marko je napisao svoje Evanđelje na temelju izvješća ovog očevica. Petar naglašava dobar odnos i suradljivost (vjerojatno i sa svojim tumačem): Marka u svojoj poslanici zove "Marko, moj sin" (1 Pt 5,13). * Poticati istinsko pomirenje. Ovakav razvoj događaja sugerira da se istinsko pomirenje dogodilo ne samo između Pavla i Marka, već i između Barnabe i Pavla. A što nam ostaje od proučavanja Barnabina života? Dopustimo da nas njegov primjer potakne da živimo suosjećajnim, ohrabrujućim načinom života - i da ga primijenimo u praksi tamo gdje živimo. Kao što Pavao piše Filipljanima: "Učinite potpunom moju radost: budite složni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te istu misao!" (Fil 2,2; usp. 1 Sol 5,11). |